2. lip 2007.

Pubertetlijka

Pojačala sam muziku, ustala i počela da skakućem u ritmu koji me je poneo. Na vrata je uletela izbezumljena majka privučena neobičnim bubnjanjem. Oterala sam je rečima iz pesme koja se trenutno vrtela na muzičkom uređaju.
  Jadna žena, nenaviknuta na rečnik te vrste zastala je nema, a onda uvređena do dna svog moralnog bića, na petama u jednom pokretu se našla van mog videokruga zatvarajući vrata tiše nego obično kao da je tim gestom htela da napravi ravnotežu između buke koju je upravo čula.
   Zaključala sam se, skinula odeću, zamenila sam običan veš tangama, grudi sam zategla tesnim brushalterom. Mogla sam da vidim svaki mišić kako se pumpa, pomera, i napreže. Telo je isijavalo toplotu, otvorila sam prozore. Kapljice znoja pretvorile su se u tečnost i kao okupana disala sam: udah, izdah, udah, izdah… Nisam mogla da stanem, muzika je postajala brža, zahtevala je da ne stojite u mestu, vabila je na divlji ples. Zamišljala sam da se nalazim u zemljama iz koje muzika potiče, trbušne plesačice Ria, noćni klubovi Kube, indijke, afrikanke, indijanke…
   Trglo me je lupanje na vratima i očevi dovici, skrivena iza vrata odškrinula sam ih i upitno ga pogledala sa pretnjom što me uznemirava.
 -Koja je to vrsta muzike? -pitao je.
 -Zvuci rodnog kraja! Nisi prepoznao? -rekoh. 
 -Čini mi se da ne potičemo iz istih krajeva.- okrenuo se i otišao. 



Autor: Bojna Lukić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.