27. lis 2007.

Priče i snovi - cvet


Saznao je da devojka koju obožava toga dana ide na tenis. Krenuo je na autobusku stanicu. U autobusu je seo pokraj sredovečne dame. Malo zatim je na sedište ispred njega sela Sofija. Tako su je zvali. Poznavao ju je iz vidjenja.
Ćaskao je sa saputnicom do njene poslednje stanice. Ona je ponudila predivan cvet koji je dobila za Osmi mart od svog kolektiva. Nije želela, kako je rekla, da ga u gradskoj gužvi slomi, a on će već znati kome će ga pokloniti.
Autobus je stigao u velegrad. Na izlasku pazio je na cvet, razmišljajući kako da oslovi devojku. Čim je kročio van autobusa, bio je bogatiji za iznenadjenje: pred njim je vrvelo mnoštvo ljudi. Svako je išao svojim putem. Broj prolaznika se pri svakom treptaju oka povećavao. Njegove oči je maglila panika. Devojka je nestala.
” Baciću najlepši cvet u najružniji kontejner”. Stajao je baš pored takvog. Cvet se otvorio svom punoćom mirisa i lepote. Prolaznice su ga krišom zagledale.
Predomislio se. Otišao je na tenisko igralište. Tamo je trebalo da bude devojka. Cvet je izgledao kao da mu se smeje.
Meč je trajao više od dva sata. Toliko je trajalo i njegovo traganje pogledom za devojkom u publici. Prelazio je s lica na lice nastojeći da je spazi. Uzalud. Naši su pobedili, samo je on izgubio. Nije baš tako. Devojka je presedela ceo meč u svlačionici za igrače. Njen momak je teniser. Pred njegov izlazak na teren prebacila mu je:
- Zaboravio si da je Osmi mart, zaboravio si da je moj rodjendan. Nisi mi ni cvet poklonio.

Autor: Nikica Banić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.