4. velj 2008.

Mir u svetu


Dva prijatelja su ušla u tek instalirani trg u gradu i seli na prvu iluzionu klupu. Griška, kako se zvao onaj sedi sleva grickao je instant piliće veličine malog nokta i pljuvao kosti na stranu. Masna kesa koju je nudio svom prijatelju bila je prevelika za njega te on odluči da podeli ovaj jeftini obrok sa drugom.
- Uzmi Bili, reče Griška poreklom kozak sa dalekog severa. Rekli su mu stari da je došao sa nekog čudnog mesta zvanog Rusija, ali da je to mesto odavno nestalo i potonulo. Sa druge strane, njegov prijatelj od malena Bil, on je potomak neke druge rase. I taj "kontinent", kako su zvali to mesto, je nestao. Sedeli su na iluzionoj, znači nestvarnoj, klupici u tek novom instaliranom trgu  njihovog kompjuterskog grada i grickajući piliće gledali u Dunav kako teče.
- Kako se zove ovo mesto, upita Bil Grišku.
Griška spusti glavu, namršti čelo i dalje sitneći zubima komad minijaturne piletine.
- Aaaa, c, aa, mislim da je neki,neki ...Ka-ra-đoriđe najzad promuca. Neki lokalni kavgadžija.
- Kavgadžija? - upita Bil. Šta je sad pa to?
- To je, poče Bil kroz komad kožure, cc , to je neki sa ovih prostora pre Tarzana, neki brkati što je kažu hvatao đulad zubima, a konja vitlao u vazduh za rep. Griška se iznervira tvrdoćom kožure i pljunu je sočno na stranu.
- Ma ne mislim Karađorđe, kroz osmeh reče Bil, već šta ta reč znači.
- A a to. To je ja mislim izraz, odnosno pseudonim za tog Ka-ra-đoriđa.Bil se zabrinuto počeša.
- Znači kavgadžija i Karađorđe to je isto? upita Bil.
- Ja more.
Sunce je zahvatilo zamagljenu fatamorganu stare tvrđave nazvane Beograđanka i uplelo svoje vlatkaste zrake oko nje.
- Veličanstveno, reče Bil.
- Dabome, oglasi se Griška. Ovo je ubedljivo najlepša ruševina koju sam video.Pazi samo one čudne sprave tamo. Griška ispruži minijaturni batak i uperi ga u kantu za smeće.
- Pazi stvarno, reče Bil. Šta je to?
- Pa, poče lupati Griška,  to je neka šuplja boca za rakiju, ali metalna, u koju zamisli molim te bacaš kosti i neke kockaste papire. Bil beše oduševljen.
-I bacaši mas...mas ..mass, htede dodati Griška.
- Mastilo? - upade Bil.
-  Da bravo, e to mastilo. A inače i taj parpir kako ga zvaše, e on je i u kocke nekad, a nekad u linije. Zamisli? Stvar u linije? Cccc...
- Cccc, oglasi se Bil. Da li je čistio zube ili negodovao protiv te varvarske izmišljotine ne zna se. On se benasto, jadan, dečije nasmeja i videvši sad kako je sunce zalazeći na istok kleklo pod same noge one kule Beograđanke, one se nasmeja i gurnuvši Grišku laktom reče.
- Aj se kupamo, Griška, znaš da nismo odavno.Griška se zagrcnu zbog neočekivanog gurkanja i kroz nos uz veliku muku izbaci sporan deo piletine. Bil oduševljeno viknu " Wauuu" uz pljeskanje i gigotanje i zacrveni se kao devojčica.
 Kak to radiš Griška? Kako? Aj ponovo?
- Ma pusti me, reče pocrveneli Griška i ustade sa iluzione glupe ugasivši pritom program.
- A kupanje, zacvili Bil
- Kupanje je zabranjeno idiote, povika Griška malo ljutito. I okani me se ... Šta se guraš non- stop. I što me diraš dok jedem?!! Reko sam ti već sto puta. Dao sam i tebi da jedeš, zar nisam? upita Griška videći da se Bil opasno roguši.
On tužno klimnu glavom.
-  E pa zbog toga mogu završiti u zatvoru, zar to kao ne znaš. 
- Na ulazu u tvoju šugavu sobu lepo krupnim slovima piše: "ZABRANJENO HRANITI AMERIKANCE". A ja sam došao uprkos tome da te posetim. A ti tako ...
Bil se snuždi i kukavno zacili. Griška baci kesu u ugao i izađe napolje.
 Čuo je kako se Bil divlje baci na skoro praznu kesu, i kako kroz režanje guta sitne okrajke piletine.
- Zadavio se da bogda, reče Griška pljujući poslednju kost na pod.


Autor: Đorđe Petrović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.