16. tra 2008.

Čekajući antihrista


Sedeo je na prestolu od lobanja, okružen providnim likovima zabrinutih političara, uplašenih za svoj nepostojeći novac koji se topio krahom svetskih tržišta. Nosači aviona su kružili uskovitlanim morima, tenkovi gazili polutrula tela male dece. Nemirnim očima je posmatrao krvavo nebo kako se postepeno pretapa u plavičaste nijanse prošarane oblacima. 

Ukrštanje dimenzija samo što se nije dogodilo. Njegov sin, oličenje zla na zemlji, tom večnom bojištu dve suprotstavljene stvarnosti, zaplakaće svakog trenutka i udahnuti slatki vazduh po prvi put. Čekao je. Prvo mirno, onda sve nervoznije. Čekao je celu večnost. Ništa se nije dogodilo.

Ustao je. Paklene vatre su planule, 13 svetskih vođa je umrlo u trenu. Samo lutke čije konce je vukao. Besnim pogledom je potražio jednog od svojih palih anđela.

- Šta se dogodilo, gde sam pogrešio?
- Predugo ste čekali, ljudi više ne veruju u Boga...

Đavo se iznervirao. Skočio je i stegnuo demona za vrat.

- Zašto mi spominješ... njega?
- Devojka je... abortirala...

Vrat je krcnuo i leš se strovalio na užareno stenje.

- Pa ti ljudi su stvarno van kontrole...

Autor: Nikola Bulj

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.