28. lip 2008.

Pobuna


Nedugo nakon poraza kod Omicron Tete Terrsudanske snage nizale su poraz za porazom. Izgubili smo četiri sektora i 30 brodova. Neprijatelj je imao veće gubitke, ali je dobivao. Moral je slabio. Čak na transportnome brodu vijesti o ratu su stizale danonoćno. Zbog straha od nemira na svim planetima proglašeno je opsadno stanje. Moja mirovina prolazila je iznimno ugodno. Bio sam opušten, veseo i čak sam počeo vježbati da izgubim koje kilo. Konsu je dane provodio na mostu ili u blagovaonici sa mnom. Iskreno uživali smo. Posadu nisu činili vojnici. Ispočetka mi se bilo teško naviknuti na disciplinu koja je vladala na Rekvijemu, ali brzo sam se navikao. Novac je počeo teći u tolikoj mjeri da nisam mogao vjerovati. Jedna tura je bila dovoljna da platim sve troškove i isplatim plaće posadi. Mi smo ih imali 3 mjesečno. 
Nakon 6 mjeseci predao sam brod Konsu i otišao na Kobolt. Bio sam sretan na Rekvijemu, ali nedostajalo mi je stari život. Nadao sam se da će me ovo hodočašće primiriti. Šatl me prevezao s Vasude na Kobolt. Kad sam sletio u glavni grad Aneb prizor me zapanjio. Stotine tisuća hodočasnika se slijevalo prema Kupoli. Na Kobolt su smjeli samo vjernici. Priključio sam se masi i krenuo. Golema kupola prevladavala je gradom. Hramovi su bili na svakome koraku. Nakon posjeta kupolu ušao sam u prvi hram i zatražio sklonište. Glavni meštar hrama skenirao me je i odobrio moj zahtjev. Dobio sam sobičak na trećemu katu i počeo meditirati. Dani nisu brzo prolazili, ali bio sam zadovoljan. Meditacija, vježbe s svećenicima, iscrpljujući rituali čišćenja postali su moja svakodnevica. Zaboravio sam sve osim ovoga mjesta. Umjesto planiranoga mjeseca ostao sam tri. Ostao bi i dulje da se jednoga dana nije pojavio Ivan noseći užasne vijesti. Zatekao me je dok sam vježbao s glavnim meštrom Vorijem. Kako me pronašao nije mi bilo jasno, ali ono što mi je rekao promijenilo je sve. Na Zemlji moj brat je bio uhićen zbog protu-imperijskih govora. Policija ga je uhitila na sveučilištu dok je držao predavanje i pretukli ga pred čitavom salom. Nekoliko studenata mu je priskočilo u pomoć, ali i onu su bili pretučeni i uhićeni. Na Zemlji vlada ozračje straha. Slične stvari se događaju diljem Carstva. Senat je izgubio vlast i imperator je preuzeo kontrolu nad svim poslovima carstva. Te vijesti su me umalo dotukle. Bio sam prisiljen sjesti. Vori je čuo vijesti. Pozdravio sam se s njim, i krenuo se pakirati. Dok sam izlazio iz hrama Vori me zaustavio. Pozdravio se još jednom sa mnom i poručio mi da sam ovdje uvijek dobrodošao. Ivan i ja smo otišli prvim transporterom za Zemlju. Put nam je prošao relativno brzo. Ispričao mi je sve što se dogodilo dok me nije bilo. Rastali smo se na Mjesecu. On je preuzeo komandu nad Rekvijemom dok smo ja i Konsu otišli u zapovjedništvo. Nisam imao nekih veza, ali moj bivši čin je još nešto značio. Bar sam se nadao. Nakon nekoliko sati čekanja napokon nas je primio niži časnik zadužen za odnose s javnošću. Nakon Imperatorovog  preuzimanja potpune kontrole vojska je preuzela zadaću očuvanja reda. Nakon što nas je ljubazno upozorio da on nije zadužen za te stvari i naglasio da bi se nas dvojica mogli priključiti mome brati napustili smo Mjesec. 
Dok smo putovali prema Zemlji gledao sam u Mjesec. Čitavi Mjesec bio je golemi grad s preko pola milijarde stanovnika. Jedan njegov dio bi je najveći HQ u čitavome Carstvu. Raspored Terransko-Vasudanske vojske je bio takav da se nikada nismo mogli pouzdati u samo jedan HQ. Mjesečev je bio najveći, ali nije bio jedini. Prije Drugoga rata moja kasta je kontrolirala sva tri. Danas smo mi kontrolirali preostala dva dok je McTrevis postavio svoju bazu ovdje. Nikada prije nije bilo podjela kao danas. Rat koji smo gubili, Imperatorova samovolja, loše vođenje vojske utjecalo je na nas. Podjele su bile vidljive čak i u Floti. Čak i ja sam izbjegavao dok sam bio kapetan pripadnike ne ratničke kaste na svome brodu. Oni nisu imali časti. Admiral McTrevis je to dokazao. Prošli rat nam je nanio duboke ožiljke. Milijuni ratnika izginu li su u ratu i njihove brojeve trebalo je nekako nadopuniti. Mobilizacija je počela i mnogi su se obični odazvali. Uskoro su njihove akademije otvorene i počeli su se integrirati među nas. Danas ih ima skoro kao nas. Nakon nekoliko sati bio sam u obiteljskoj kući. Tamo me dočekao nećak. Ispričao sam mu što se dogodilo. Bio je zabrinut. 
Nisam se uspio ni raspakirati kada sam dobio poziv od admirala Kibera da mi se priključim na Pekingu koji je bio na popravcima u Marsovom brodogradilištu. Informacije koje mi je pokazao govorile su sve. Kiber mi je pokazao imperatorove planove. Jednim potezom planirao je ukloniti admirale i preuzeti kontrolu da čitavom flotom. McTrevis je trebao preuzeti potpunu kontrolu. Kao vrhovni zapovjednik Zvjezdane vojske trebao je imati potpunu komandu nad svime. Ali Flota nikada nije slušala nekoga kao Mctravisa. Njegove zapovijedi su bile uglavnom ignorirane. U Imperatorovim planovima bilo je jasno vidljivo da će imperijalna flota koja nije bila pod ničijim zapovjedništvom osim Imperatorovom uništiti Kobolt i čitavu našu kastu. Odbijanjem McTravisa odbili smo imperatora i on nas je mislio uništiti. Kad sam pitao admirala kako imperator misli uništiti našu kastu ako mi kontroliramo preko pola flote odveo me je u zatvor. U ćeliji je bio pretučen čovjek. Kad sam ga bolje promotrio vidio sam Mark Greya. 
-Što? Upitao sam admirala. 
Objasnio mi je sve. Prvi Berlinov časnik je otkrio ove planove i preuzeo kontrolu nad brodom. Inscenirao je kapetanovu smrt i predao ga admiralu. Tada mi je objasnio koji će biti njegov odgovor. Peking je trebao preuzeti kontrolu nad Zemljom dok u isto vrijeme Berlin trebao preuzeti kontrolu nad Vasudom. Plan je bio jednostavan. Preuzeti palaču na Zemlji i zarobiti princezu dok će Berlin uništiti Imperatorovu palaču planetarnim bombardiranjem. Kad budemo držali jedinoga nasljednika u našem zatočeništvu ostatci imperatorove flote morati će se predati. 
-Ako budemo brzi naši gubitci biti će minimalni. Jesi li uz nas?
-Sumnjam da bi napustio ovaj brod živ da nisam. Koje su vaše naredbe admirale? Uz vas sam.
-Nisam ni sumnjao u tebe.
Poveo me u svoj ured. Ponudio me pićem. Uzeo sam ga i upitao ga:-I što bi ja sada trebao uraditi? Pretpostavljam da želite da ja vodim tim koji će zarobiti princezu. 
-Poznam te. Pogledao me je u oči i otpio. 
–Takvi kao ti trebaju ovo. Vi niste stvoreni za mir. Rat vam je u krvi. Vjerujem ti radi onoga što si uradio kod Deneba. Žrtvovao bi cijelu posadu i sebe radije nego da se predaš. Malo ljudi bi uradilo to ma što ostali admirali mislili. Zato sam ti povjerio ovo. Znam da me nećeš razočarati. 
U očima sam mu vidio ludilo kad je počeo pričati o carstvu koje će on osnovati.
-Prekinuti ćemo rat s Ligom i izgraditi najmoćniju flotu koju je galaksija ikada vidjela. Klimao sam glavom na svaku njegovu riječ. Ovaj Vasudanac bio je lud kao Imperator. Ali za sada nisam mogao učiniti ništa. Od dva zla izabrao sam manje.
Poslao sam poruku Konsu da mi se priključi na Pekingu. Sve je bilo isplanirano. Lovački napad onesposobit će palači štit dok će se odred predvođen sa mnom zarobiti princezu. Ako ne budemo brzi svaki Imperijalni brod u blizini krenuti da joj pomogne. Imao sam osjećaj da je moja kabina ozvučena pa sam Konsu prenio ono što je meni prenio admiral. Ali Konsu me odmah razumio. Bez ijedne izgovorene riječi smislili smo plan. Uskoro je sve bilo na svome mjestu. 
Napad je počeo. Berlin je uništio Imperatorovu palaču. Na sreću palača je bila na poprilično izoliranome mjestu i broj poginulih civila je bio zanemariv. U sebi sam mislio da je palača bila u glavnome gradu bi li opet pucali na nju. Vjerojatno bi. Admiral je bio toliko lud. Palača se nalazila u Ženevi. Lovci s Pekinga pružali su nam zaštitu dok su se borbeni transporteri zabili direktno u palaču. Jedini razlog što Imperator nije bio zarobljen bilo je to što ga je branila Crvena Garda. Genetski modificirana bića sposobna da masakriraju odred vojnika svojim golim rukama. Da ne spominjemo najbolje naoružanje u cijelom carstvu. Na sreću sve je bilo dobro isplanirano. Moj transporter je prošao kroz zid palače i sletio u glavnoj sali. Brzim napadom probili smo se do mjesta gdje se nalazila princeza. Susreli smo samo jednoga Gardistu ali nije mogao ništa. Mrcina je nas probala zaustaviti, ali ga je Konsu umirio pogotkom u glavu. Uskoro smo bili pred princezinom sobom. Utrčali smo ondje. Ja, Konsu i 5 vojnika. Princeza je bila ispred mene. Dva vojnika koja su je čuvala pala su pokošena našom paljbom. S njom su bile dvije priležnice i osoba koja je izgledala kao učitelj. Laki dio je bio završen. Sad je trebalo prisiliti princezu da se preda. Promotrio sam je bolje. Najljepše nešto što sam ikada vidio. Visoka, crna, predivna. Malo sam se smeo, ali to me nije zaustavilo.
Preko komunikatora u uhu sam dobio izvještaj:-Gospodine! Straža se regrupirala. Potiskuju nas prema vama. Nisam imao izbora. Previše je bilo na kocki. Izvukao sam ono najgore iz sebe.
Prislonio sam pištolj na glavu princezinoga učitelja.
-Vaša visosti, preporučio bi vam da naredite vašim ljudima da se predaju.
Bijesno je gledala u mene i odgovorila odgovorila:-Nikada!
-Onda mi ne ostavljate izbora. Konsu!
Pogledao me i pucao. Jedna njena priležnica pala je beživotno na pod . 
Princeza je zaplakala. U ruku sam uzeo komunikator i predao joj ga. -Naredite! Pogledao sam je u oči i srušio joj učitelja na pod.
:-Naredite, ili će i on umrijeti. U glasu mi nije bilo emocija.
Princeza je klonula. Uzela je komunikator. Plačljivim glasom počela je govoriti. :-Predajemo se. Svi ljudi odani kruni neka predaju oružje i prestanu se boriti. Počela je jecati.
Pogledala me i rekla:-Goriti ćeš u paklu!
Na to sam se nasmijao i uzvratio:-Vaš me otac tamo poslao. Ali vratio sam se.
Uskoro sam dobio izvještaj da su se imperijalisti predali.
-Za svaki slučaj eliminirajte sve pripadnike Crvene Garde na koje naiđete. Ostale zarobite.
Imali smo velike gubitke, ali smo uspjeli. Princeza  je bila u našim rukama, Imperator mrtav. McTrevis je ubijen na Mjesecu u svome uredu. Samoubojica i 20 grama Sm3. Sve je išlo savršeno. Princeza je pritvorena na Pekingu. Brat je bio oslobođen dva sata nakon princezinog zarobljavanja. Od njega nisam očekivao lavinu bijesa koju je bacio na mene kad sam ga sreo idući dan u obiteljskoj kući.
-Jesi li svjestan to si uradio?! Bile su mu prve riječi koje mi je uputio. Nakon pola sata prodike planuo sam i napustio ga. Otišao sam na Peking i čekao. Nakon dva dana i Berlin je bio u Zemljinoj orbiti. Odmah nakon toga admiral me pozvao. Bio je odjeven u svečanu odoru s brojnim medaljama. Nasmijao se. Ponudio me pićem. Prihvatio sam ga.
-Znao sam da me nećeš iznevjeriti. Od danas nisi više kapetan Maxwell. Sad si vice admiral Maxwell. Nitko nije iznad tebe osim mene. Pitaj što želiš i biti će tvoje.
-Admiral? Ja? Hvala vam.
-Još nisi rekao tu želju.
Zastao sam sekundu da izgleda kao da se mislim i rekao:-Berlin. Ništa više.
-Hahaha! Zašto nisam iznenađen. Nisam ni očekivao ništa drugo. Ljudima kao ti mjesto je u svemiru. U borbi. Znao sam to. Berlin je tvoj. Marku ćemo pronaći drugi brod. I on je uradio dobro.
Naklonio sam se in zatražio dopuštenje da preuzmem Berlin. Bilo mi je odobreno. Admiral je napomenuo da će uskoro doći ostatak ljudi koji mu je pomogao da uspije u naumu. Uskoro sam se našao na zapovjednome mjestu. Konsu je bio uz mene. Pogledao sam posadu i tiho se nasmijao.
-Je li sve spremno kapetane Konsu?
-Jest admirale. I on se nasmijao.
-Zastavniče! Pogled na Peking. Zastavnik je ispunio moju zapovijed.
-Kapetane očitavam čudna očitanja iz Pekinga.
Eksplozija je protresla Peking i otkinula dio na kojemu se nalazio most. Trenutno su na njemu bili Admiral, Marko, i ostatak nižih admirala koji su mu bili vjerni.
-Admiral je poginuo uz sve zapovjedno osoblje panično je rekao znanstveni časnik.
-Pošalji tim po svoju buduću suprugu Konsu. Znaš da vladanje nije za mene. Pronašao sam svoj mir na Koboltu. Sam smisli kako ćeš zaustaviti Ligu. Ako ti bude potrebna pomoć znaš gdje ćeš me pronaći. Nasmijao sam se dok me Konsu gledao u čudu uz ostatak posade na brodu.
-Ti si trebao preuzeti. Ti, a ne ja.
Pogledao sam ga u oči i rekao:-Četrdeset te godina poznajem prijatelju. Najbolji si za ovaj posao. Ja ću ostati točno oniko dugo koliko će trebati tebi da se učvrštiš na vlasti. Mir duše mi je draži od svega. Ti bi bar to trebao shvatiti. 
Prošlo je dvadeset godina od Konsuovog dolaska na vlast. Mnogo se toga promijenilo. Mir je zavladao. Liga je dobila sve što je zauzela i bila je sretna s tim. Pod Konsuovom vlasti mi smo prestali tražiti ratove. Naša vrsta polako je izumirala u miru i zbog nekoga čudnoga razloga ja sam bio sretan s time. Proživio sam koliko neki ne prožive u deset života. Sad dok vodim hram polako se spremam da napustim ovaj svijet i priključim se bratu.
Umro je prije tri godine u našj kući okružen obitelji.
Ivan je dobio čin admirala i uredski posao. Najstarija kćer mu se udala i već ima dijete. 
Konsu još živi kako tako sretno s svojom kraljicom. Nikada mu nije oprostila što je ubio njenu prijateljicu i što je se udala uz prijetnju smrti.  Govorio sam mu svaki put kad mi je dolazio u posjet:-Ali što ćeš? -Ne možeš imati sve.

Autor: Ilija Zorić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.