Dobio sam mjesec dana odmora nakon bitke za Deneb. Odlučio sam ih provesti kod kuće. Bilo je sve kako sam očekivao. Odsjeo sam kod brata u obiteljskoj kući. Bila je ista kakvu sam je se sjećao. Na žalost i brat je ostao isti. Nikada mi nije oprostio što sam prihvatio Helijasova učenja. Put ratnika nije bio ono čime se moja obitelj ponosila. Moj otac bio je profesor, majka političarka. Dan kad sam otišao na Kobolt i prihvatio put ratnika bio je dan kad su odnosi u mojoj obitelji zahladili. Nakon nekoga vremena su prihvatili moj put, ali nikada ga nisu odobravali. Moj put je bio put samoće. Sad je brat bio jedina stvar koja me vezala na ovo mjesto. Dok sam gledao njegovu unučad kako se igraju zapitao sam se što bi bilo da nisam osjetio poziv. Dane sam provodio u svađi s bratom oko mojega načina života. Za njega je rat bio strani pojam. Za mene je to bio način života. Brat mi je kao i uvijek savjetovao da se povučem i dođem živjeti s njim. Stara kuća je bila prevelika za njega. Iako su mu djeca stalno dolazila u kući nije bilo živosti kao prije 10 godina. Sinovi su mu se oženili i odselili, kćer se udala. Nije bio usamljen ali su mu veoma nedostajali.
Nisam mu trebao reći ono:
-Ja sam kapetan brate. Moja je dužnost da odem s brodom. Veliki je rat pred nama. Rat koji možda neću preživjeti.
To ga je pogodilo. Kad sam se opraštao zagrlio me i rekao:-Pazi se. Uvijek imaš mjesto kod kuće.
Povratak na Berlin bio je brz. Vojni transporter me je dovezao do brodogradilišta na Marsu.
Lijepo je bilo opet se vratiti na brod. Konsu se još nije vratio. On isto nije imao nikoga. Pozvao sam ga da ostane kod mene ali otišao je na Kobolt na hodočašće. Popravci su skoro bili gotovi. Većina oštećenja je bila na vanjskome trupu ali je bilo dosta sitnijih oštećena. nije bilo palube na kojoj nije pregorjelo najmanje 20% instrumenata. Za Berlin se brinulo šest popravljačkih brodova. Zapovjednik stroja me je izvijestio da će popravci biti gotovi u roku od tri tjedna. Većina posade je bila na odmoru. Nakon incidenta s zastavnicom pobrinuo sam se da sva posada na mostu budu pripadnici ratničke kaste s borbenim iskustvom. Moja kabina bila je neoštećena u bitci. Sve stvari su bile na svome mjestu. Moje knjige na polici su pale, ali se nisu oštetile. Svaka je vrijedila kao manji polovni transporter. Obiteljsko nasljeđe. Uzeo sam Mobi Dika i počeo ga čitati. Za mene kapetan Ahab je predstavljao utjelovljenje lošeg kapetana. Žrtvovao je posadu radi osvete, a ne radi časti. Po prvi put sam shvatio što sam rekao. Možda nisam previše različit od njega. I ja bi žrtvovao cijelu posadu na Denebu radije nego da se predam. U tome razmišljanju proveo sam većinu dana. Nisam izlazio iz svoje kabine već sam samo čitao. Nakon što sam ga ponovo pročitao uzeo sam Bibliju. Za knjigu koja promiče mir imala je dosta nasilja u sebi.Izvještaji koje sam dobivao tih dana nisu bili predobri. Rat je bjesnio. Prvi put u mnogo godina pripadnik ratničke kaste nije bio na čelu Zvjezdane vojske. Admiral McTrevis je dobio zapovjedništvo zahvaljujući vezama s Imperatorom. Prijatelji su mi prosljeđivali njegove zapovijedi. Borba koju nam je nametnuo nije bila časna. Napadi na civilne kolonije, konvoje, smaknuća zatvorenika. To nije bio naš način. Nakon tri dana stigao je i Konsu. Kad sam ga vidio iznenadio sam se. Izgledao mi je mnogo smirenije i opuštenije. Ne kao netko tko je proveo mjesec dana u napornim tjelesnim i fizičkim vježbama i meditiranju. U časničkoj blagovaonici počeo sam ga ispitivati o putu. Kad mi je počeo pričati što mu se dogodilo umalo sam pao s stolice. Upoznao je nekoga na putu, skrenuo za Vasudu i proveo četiri tjedna u uživanju s dragom. Iskreno bio sam malo zavidan, ali četiri tjedna je izazivalo popriličnu zavist. Moje provođenje vremena nije ga previše iznenadilo.
-Svake godine isto. Ti i brat se svađate, pomirite se na odlasku i ti nastavljaš po starom. Možda ti brat ima pravo. Možda je i nama vrijeme da se povučemo. Predugo ovo radimo. Zaslužili smo davno da uđemo na Padine Argosa.
-Mirovina?! Pogledao sam ga u čudu. Što mu je ta radila da dolazi do ovakve ideje?
On je bio moje godište ali mnogo vitalniji.
-Mislim da nisam još spreman za to. Možda. Brat je predlagao da dođem do njega, ali što bi radio? Ovo je sve što znamo.
Konsu me pogledao i rekao:-Ma još smo mladi. Imamo bar još nekoliko dobrih godina pred sobom.. Nemamo mrlja u karijeri, obojica imamo velike ušteđevine. Ti shvaćaš da smo bogati. Mogli bi kupiti kakav transportni brod ili čak nekoliko njih i prevoziti na relaciji Zemlja-Vasuda. Osim toga čuo sam se s Ivanom. Sad kad je dobio treće dijete podnio je zahtjev za činovničkim mjestom na Zemlji. Deneb je previše blizu granici. On bi nam se sigurno priključio.
-Kad tako kažeš to ne zvuči loše. Mogao bi razmisliti. Da budem iskren u zadnje vrijeme sam sav nikakav. Stalno preispitujem svoje motive. Tamo na Denebu sam bio spreman žrtvovati cijeli brod i posadu radije nego se predati. Nisam čak ni trepnuo. Bojim se Konsu toga. Stvarno se bojim.
Konsu je neko vrijeme šutio. Napokon je progovorio.
-To ti je bila dužnost. Ta odluka nije bila na tebi. I njihov kapetan je učinio isto. Kad radiš naš posao smrt je način života. Mi možemo sada umrijeti. I što? Živjeli smo dobro. To nam nitko ne može uzeti. Zato i želim da odem u mirovinu. I ti vidiš kuda ovo ide. Naša vrsta polako izumire. Obični polako preuzimaju vojsku i uvode svoje načine. Ubrzo neće biti mjesta za nas dvojicu. Naše snage su na McTrevisovu zapovijed uništile nebranjenu civilnu koloniju. Naši kapetani su je poslušali i obeščastili se. Ne želim da se to nama dogodi.
-Uvijek s bio dobar s riječima. Zašto ne? Bratu će goditi društvo. Na takvim rutama uvijek imamo nekoliko dana odmora. Biti će ih lijepo provoditi s obitelji i prijateljima.
Završili smo večeru. Možda ovo i nije toliko loša ideja. Napokon neću više imati krvi na svojim rukama.
Sutra ujutro sam kontaktirao HQ i podnio zahtjev za mirovinu. Konsu isto.
Idući dan zahtjev je bio prihvaćen. I moj i njegov. Iznenadila me je brzina. Isto kao da su jedva čekali da nas se riješe.
Prva stvar koju sam uradio nazvao sam brata i javio mu. Umalo je doživio srčani kad sam mu rekao vijest.
Bio je presretan:-Napokon si došao sebi. Četrdeset godina kasniš ali nema veze.
Idućih nekoliko dana provodio sam u menzi s posadom. Pio sam umjereno. Prvi put u mnogo godina osjećao sam se sretno. Konsua je jedino mučilo kako nazvati brod koji ćemo kupiti. O tome je mislio cijelo vrijeme.
Uskoro mi je preostala jedna dužnost. Predati brod mome nasljedniku. Kad sam dobio ime moga nasljednika morao sam sjesti. Tlak mi je skočio, puls se najmanje udvostručio. Osjećao sam se kao da ću eksplodirati. Mark Grey preuzima zapovjedništvo. Zapovjedni brod Prve flote. Obični čovjek. K tome nikada prije nije zapovijedao brodom. Jedino što je radio bilo je to da je bio McTrevisova desna ruka. Ali smirio sam se. Nema veze. Mene neće biti tu. Ali ako obeščasti ovaj brod pronaći ću ga i ubiti. To sam se zakleo. Bar je prvi časnik bio jedan od naših. Poznavao sam ga. Dobar momak. Mlad, ali iskusan.
Ceremonija je prošla svečano kako i dolikuje nekome tko je od nad poručnika promaknut u kapetana. Mi nismo izvodili takve ceremonije. Nama je stisak ruke bio sve. Ovi su sve radili uz orkestar. Ubrzo sam se našao u šatlu na putu prema Zemlji. Mislio sam da neću ništa osjetiti na izlasku iz Berlina ali emocije su me obuzele. Rekao sam Konsu da idem u WC. U njemu sam pustio nekoliko suza. Čak i kad su svi oko mene umirali nikada nisam plakao. Ovo je bio prvi put u nekoliko desetljeća da jesam. Umio sam se. Pogledao sam se u zrcalo. Vidio sam sve svoje bitke, sve pale drugove i požalio. Možda ovo nije bila toliko pametna ideja. Ali nema povratka. Na kraju se sve svelo na jednu stvar. Jednostavno više nisam mogao gledati smrt. Brat nas je obojicu toplo dočekao. Odavno je poznavao Konsua. Objasnio sam mu sve o našim planovima i o prevoznoj tvrtci. S našim vezama koncesija je ništa. Novca imamo dovoljno za flotu, a ne samo za jedan brod. I tako smo počeli prevoziti. Kupili smo najmoderniji brod i počeli prevoziti. Uskoro nam se i Ivan priključio. Ne toliko radi novca već radi žene i nas. Sad smo bili na okupu. Ali ne zadugo. Uskoro se dogodilo nešto što nas je ponovno vratilo u “akciju“. Nešto radi čega sam opet bio prisiljen obući uniformu i započeti svoj posljednji rat. Rat koji mi je umalo uzeo sve do čega mi je bilo stalo.
Autor: Ilija Zorić
