Gledao ih je s zanimanjem. Nova generacija. Morao ih je podučiti o onome što zna. Profesor Nirmer svoj predmet smatrao je najvažnijim na cijeloj akademiji. Za njegovih predavanja uvijek se tražilo mjesto više. Predavao je vojnu povijest i bio specijaliziran za vrstu koja je sijala strah i trepet galaksijom. Danas je bilo predavanje koje je iz prve ruke davalo uvid u njihov način borbe.
''Ja sam ovdje da vas podučim o onome što ćete uraditi kada jednom naiđete na ovu vrstu.''
U ruci je držao daljinski koji mu je omogućavao kontrolu nad dvoranom. Svjetla su se ugasila i ispred njega se pojavio hologram goleme spodobe u plavome oklopu. Izgledala bi kao stari vitez iz davnina da nije na leđima nosila nešto što je izgledalo kao laserska puška. Prorez za oči svijetlio je plavom svjetlošću dok su na rukama bili vidljivi šiljci. Na ramenu mu je bila mrtvačka glava s čudnim simbolima ispod nje. Desnom rukom držala je vojnika za vrat dok se drugom spremala zadati konačni udarac. Na vojnikovu licu jedina stvar koja se mogla iščitati bila je strah. Čitava slika izgledala je zastrašujuće. Više se ništa nije moglo čuti. Svi su gledali u hologram.
Profesor je zakašljao i pogledao ih.
''Ovaj vojnik bio je jednom poput vas. Sjedio je u istim klupama kao i vi, jeo istu hranu i smijao se istim šalama. Ali on nije imao sreću da je u njegovo vrijeme postojao ovaj predmet.
Svi mislite da ste besmrtni. Da ćete jednoga dana kad završite akademiju krenuti u svemir i donijeti slavu svojim kućama i imenu. Ali nikada ne smijete zaboraviti nešto''
Pritisnuo je dugme i svi su vidjeli idući hologram. Vojnik je ležao na podu rasporene utrobe. Spodoba je jednom nogom stala na njegovome beživotnome tijelu. Izgledalo je kao lovac koji stoji iznad plijena. Profesor je opet pritisnuo dugme i krik je odjeknuo prostorijom. Nekoliko studenata je instinktivno skočilo na noge.
Profesor se nasmijao. ''Dobro upamtite taj zvuk. Neka vam se ureže u pamćenje. Kada ga čujete znači da je ovo biće nekoga ubilo. Čitav razred je šutio.''
''Kao što znate naša rasa je godinama u ratu s njima. Naša tehnologija bila je beskorisna protiv njihove.'' Rukom je pokazao na hologram. Pritisnuo je još jednom dugme i 3D karta galaksije se pokazala pred njima. Na njoj je jasno bilo vidljivo carstvo njihovoga naroda. Tisuće svjetlosnih godina kubnih. Jasno su se vidjele granice koje su činili s ostalim rasama. Ali jedna granica bila je označena istim znakom koji je bio na ramenu bića koje je ubilo vojnika.
''Vidite li ovo.'' Pokazao je na karti. Razred ga je pratio pogledima. Nitko ništa nije pričao. Svi su bili zapanjeni onim što su vidjeli.
Opet je pritisnuo dugme. Sad je bilo drukčije. Više nije bila samo slika već čitavi zapis. Jasno se vidio most borbenoga broda. Tona nije bilo. Na zapovjednome mjestu sjedila je osoba s grbom kraljevske kuće na odori. Na licu mu se moglo vidjeti zadovoljstvo i ushićenost. Isprva je sve prolazilo mirno kad je iznenada ustala s stolice i počela davati zapovijedi. Uskoro mu se izraz lica promijenio. S radosti prešao je na bijes. Počeo je mlatarati rukama. Odjednom vrata koja su razdvajala most od lifta poletjela su naprijed i uništila sve na putu. Nekoliko časnika postalo je mrlja na zidu kad su vrata udarila od njega. Dvije spodobe identične onoj koja je ih prestravila ušle su na most. Slika se odjednom zaustavila moment kada su spodobe podizale oružje.
''Pogledajte dobro ovu scenu. Neka vam se ureže u pamćenje. Pogledajte dobro Stražare. Prinčevu osobnu gardu.''
Stražari su izgledali jednako strašno kao i njihovi neprijatelji. Golemi spram princa i ostatka časnika na mostu u svojim oklopima izgledali su veličanstveno. U studentskim očima predstavljali su ono o čemu je većina sanjala da će jednoga dana postati. Samo najbolji od najbolji postajali su Stražari.
-Pozorno gledajte. Zapis se nastavio.
Stražari i časnici na brodu počeli su pucat. Teški laseri koji su Stražari nosili odbijali su se od napadačevih oklopa. Napadači su jednostavno ignorirali paljbu i krenuli prema princu. Jedan Stražar se postavio između princa i napadača, ali onda je napadač zamahnuo šakom prema njemu. Šaka je prošla kroz oklop kao nož kroz maslac. Krv je potekla iz goleme rupe na Stražarevim prsima. Tada su napadači zapucali. U nekoliko trenutaka svi na mostu osim princa su bili mrtvi. Sasječeni na komade neprekidnom vatrom napadača. Kad su završili svoj krvavi pir prišli su princu. Svaki ga je uhvatio za ruku i povukao. Raskomadali su ga s nevjerojatnom lakoćom. Profesor je uključio ton i čitavi razred je čuo zastrašujuće vriskove koje su proizvodili napadači.
''Ovo je bio prvi put kada smo ih susreli. Prije sedamdeset godina. Nanijeli su nam goleme gubitke u ratu koji smo vodili protiv njih'' Uskoro se zapis promijenio. Sad je deset vojnika pokušalo savladati jednog. Napali su ga laserima. Hitci su mu topili oklop, ali zvijer se nije predavala. Ubila ih je trojicu dok je dvojicu osakatio. Dok je umirao proizveo je krik sličan onome kad su ubijali princu. Kad su mu se primakli eksplodirao je i povukao ih s sobom u smrt.
''Sretni smo što imamo ovaj zapis. Tada smo ubili prvoga.''Profesor je gledao učenike. Nekolicina je napustila predavanje dok su ostali pratili razvoj događaja.
Uskoro se zapis promjeno i prikazivao golemu svemirsku bitku. Stotine brodova borile su se protiv šest divovskih borbenih brodova. Divovski brodovi su uništavali manje brodove nevjerojatnom lakoćom. Uskoro su manji brodovi počeli bježati.
''Bitka za Rigel. Prvi poraz našega naroda. Uskoro smo shvatili da ih sami nećemo moći pobijediti. Velika koalicija svih vrsta ujedinila se da se suprotstavi napadačima.''
Hologram je sada prikazivao tisuće brodova svih vrsta kako se bore protiv istih šest brodova koje su maloprije vidjeli. Golemi brodovi sijali su smrt, ali nisu mogli izdržati. Uskoro je pet brodova skočilo dok je jedan ostao. Svi brodovi su koncentrirali vatru na njega. Uskoro je eksplodirao. Uništio je sve brodove koji su mu bili u blizini.
''Naša prva i jedina pobjeda. Zaustavili smo napadače, ali smo pretrpjeli goleme gubitke. Dobar dio našega carstva bio je zauzet. I danas ga drže. Deset kolonija je palo. Sudbine kolonista su nam još nepoznate. O vrsti koja nas je napala skoro ništa ne znamo. Znamo im samo ime. Terranci. Za svakoga njihovoga naših stotinu je umrlo, ali se nikada nismo predali. Tek kasnije smo saznali da su oni Demoni o kojima svete knjige govore. Rasa uništavača koja će jednoga dana krenuti na svoj pohod uništenja. Mi smo ih uspjeli zaustaviti. Rasu koja je ubila Anđele i krenula u rat protiv svega svetoga.
Profesor je malo zastao. Nakon nekoliko sekundi nastavio je svoj govor. ''Budite ponosni na svoje pretke.''Učitelj je rekao blagim glasom. ''Nitko prije nije uspio ubiti Terranca. Vaši djedovi su to uspjeli. Uspjeli smo ih otjerati s naših ognjišta.''
Hologram je prikazao golemo groblje. Milijuni grobova prostirali su se u nedogled. Golemo grablje Cidera.
''Svi poginuli svih vrsta pokopani su tu. I vaša tijela jednoga dana biti će pokopana tu. Cilj ovoga predavanja bio je da vas upoznam s mogućnosti da je Terrance moguće ubiti. Koliko got izgledali moćni morate upamtiti jednu stvar. I oni su smrtnici kao i mi. Kad im probijete zaštitu umiru. Zato kad jednoga dana susretnete Terranskog demona napadnite ga s svim što imate i budite spremni dati svoj život. Pošaljite ih u Pakao. Sutrašnje predavanje upoznati će vas s taktikama koje ćete morati koristiti kad se budete borili s njima. Svjetla su se upalila. Na studenskim licima više nije bilo straha. Ponos ih je obuzeo. Ta godina im je brzo prošla. Ali uskoro Terranci su krenuli u još jedan napad. Mnogi bivši studenti su to platili životom. Ali nikada nisu ustuknuli. Nirmer ih je dobro podučio. Odbili su napadače. Borili su se za svaki centimetar svemira i kao njihovi djedovi prije osamdeset godina protjerali Terrance nazad u njihovo mračno kraljevstvo.
Autor: Ilija Zorić
