i napokon kraj............
Trenutak spoznaje Tumarajući po kuhinji Nadežda se nije mogla otresti nekakvog nepoznatog osjećaja . Uh baš sam jutros nikakva - promrmlja sipajući kafu . Zaputi se u gostinsku sobu i dohvati daljinski od televizijskog aparata . E ovo ću zapisati pod asocijativne naznake ponašanja .Upali televizor . Nije imala naviku gledanja tv programa, čak je provodjenje pred televizorom smatrala , a često je to i isticala , kao glavni vid otudjenja čovjeka od društva , pa onda od sebe samog . Srknu vrelu mirisnu tekućinu , lutajući pogledom po šarenilu prizora na ekranu .A tamo se smjenjivahu prizori zapaljenih kuća , gomile razjarenih ljudi , lica iskrivljena mržnjom i bjesom . Opet Palestina ..... pomisli i htjede ugasiti televizor , ali zastade u pola kretnje , ispustivši šoljicu , čiju sadržinu brzo upi debeli tepih . Nemoguće , nemoguće , nemoguće ..... mucala je pojačavajući ton . Iz zvučnika dopriješe glasovi puni prijetnje . Glasovi mržnje i zla . Ma otkuda na Kosovu ..... nemoguće na Kosovu ...... ????????Kamera je sa bolnom preciznošću pratila grupicu Albanskih ekstremista , kako bacaju kamenje na srpske kuce .Vojnici KFOR -a ,pokušavaju zaustaviti razbješnjelu rulju , bezuspješno . Talas mržnje i bjesa se širi . Na krov najbliže kuće padoše zapaljene flaše. I plamen kao podstaknut ogromnom količinom bjesa okupljenih , izrasta u sve veću vatrenu zvjer , proždirući kuću . KFOR - ov kordon popusta . Raspada se , pred lavinom pobješnjelih ekstremista . Talas mržnje nastavlja se valjati ka ostalim kućama . I tada na jednom od prozora zapaljene kuće , pojavi se dječija glavica . Male ručice nemoćno zagrebaše po staklu .Kamera pravi veliki zum na djetetovo lice . Dijete vrišti . Ali njegov vrisak je ugušen pokličom mržnje . Zluradim smjehom . Psovkama . Nadežda čuje njegove krike .Osjeća suze kako joj klize niz lice , ali ništa ne čini da ih otkloni . Kamera se ne miče sa prizora drame koja se nastavlja . I odnekud lagano poput lahora , mladić pritrčava kući . Otvara vrata iza kojih pokulja dim . Nestaje u kući . Nestaje u dimu . U prvom planu su zjapeća vrata , poput grotla vulkana iz kojeg šiklja sve jači i gušći dim .Obavijen dimom stežući dječaka u naručju , hrabri spasilac izlazi . Kamera hvata njegovo lice . Prati ga dok silazi stepenicama u dvorište. Šiptarski ekstremisti se odmiču pred neznancem . Vatra proždire kuću . Kamera zumira spasioca . Lice mu uprljano dimom i gareži , ali ne toliko da ga Nadežda ne može prepoznati . Ma ovo nije istina ......... nemoguće .....Grabi telefon . Vrti broj Psihijatrije . Halo ,Seko , Nadežda je , idi do sobe Bezimenog i vidi da li je sve sa njim u redu . Šum koraka , koji se udaljavaju , zamjenjuje pucketava jednolična melodija etera . Ne mogu vjerovati .... tolika sličnost , kao preslikan ......mrmlja čekajuci dežurnu sestru . Halo doktorice ....... trznu je Sekin glas . Da ...... odgovori ne skrivajući sumnju . Ovaj doktorice , ovog .... Bezimenog nema u njegovoj sobi ..... promuca Seka . Kako nema Seko pobogu , pa gdje je , nije mogao ispariti , ........ Seko ? Ne znam doktorice , njegov cimer nešto nesuvislo ponavlja i jako je uzbudjen ..... Seko daj mi Begulina , mozda on nešto zna ....... Ali doktorice ... Bez ali ....daj mu slušalicu i ućuti . Krupno disanje nahrupi sa druge strane veze . Plače ..... shvati Nadežda , slušajući šum udisaja i izdisaja . Mišo smiri se , biće sve u redu ...... Sa druge strane doprije nesto nalik na jecaj , prigušen i neželjen . Mišo smiri se , nemoj se uzrujavati i pokušaj mi reći ...... Doktorice otišli su ............. kroz jecaje ,promuca Begulin . Ko Mišo , ko je to otišao ? smirujućim tonom upita Nadežda . Svi doktorice , ...... svi ...... a molio sam ga i kumio ,.... da me povede sa njima ali nije .......u glasu mu osjeti novu navalu suza . Ali ko je otišao Mišo i kada ..... smiri se molim te - pokušavala je utješiti uzbudjenog Begulina . Bezimeni je otišo ...... al nije on bezimeni , reko mi je da vam kažem njegovo ime kad dodjete . Dobro Mišo , reci mi sada kako mu je ime , i ko je to još sa njim otišao ........ Doktorice ...... doktorice , noćas dodjoše , vidio sam ih ,života mi moga ,i barjake i svjetlost i konje i silne junake ..... zabrza Begulin , i ja sam ..... opet sam ga molio da me povede ali on .....doktorice reče mi da idu na strašno mjesto ....... A gdje su otišli i ko je to po njega došao , koga si to noćas još vidio Mišo ? Ko je došao po njega ? A bijade ih odsvakuda , ljutih Krajšnika i Ličana , Ajduka sa Romanije , i svi su bili ćutljivi i mrki ........ doktorice .Ma kako je moguće to ....... promuca doktorica , pa ko su oni ? Rekoše mi da su ............... nebeska vojska doktorice , ...... života mi ....... pozdravi se sa mnom i kaza mi da odoše na Kosovo . Udar nevjerice protrese je poput grča . I doktorice nije on Bezimeni , reko mi je da vam kažem da mu je Otac stvarajući ga , dao ime Mihael ........ Doktorici Nadeždi ispade iz onemoćale ruke slušalica , a pogled joj se zaustavi na kalendaru koji pokazivaše