14. lis 2009.

Trenutak spoznaje


  i napokon kraj............
       Trenutak spoznaje             Tumarajući po kuhinji Nadežda se nije mogla otresti nekakvog  nepoznatog osjećaja .          Uh baš sam jutros nikakva - promrmlja sipajući kafu . Zaputi se u gostinsku sobu i dohvati daljinski od televizijskog aparata .          E ovo ću zapisati pod asocijativne naznake ponašanja .Upali televizor . Nije imala naviku gledanja tv programa, čak je provodjenje pred televizorom smatrala , a često je to i isticala , kao glavni vid otudjenja čovjeka od društva , pa onda od sebe samog .          Srknu vrelu mirisnu  tekućinu , lutajući pogledom po šarenilu prizora na ekranu .A tamo se smjenjivahu prizori zapaljenih kuća , gomile razjarenih ljudi , lica iskrivljena mržnjom i bjesom .          Opet Palestina ..... pomisli i htjede ugasiti televizor , ali zastade u pola kretnje , ispustivši šoljicu , čiju sadržinu brzo upi debeli tepih .          Nemoguće , nemoguće , nemoguće ..... mucala je pojačavajući ton . Iz zvučnika dopriješe glasovi puni prijetnje . Glasovi mržnje i zla .          Ma otkuda na Kosovu ..... nemoguće na Kosovu ...... ????????Kamera je sa bolnom preciznošću pratila grupicu Albanskih ekstremista , kako bacaju kamenje na srpske kuce .Vojnici KFOR -a ,pokušavaju zaustaviti razbješnjelu rulju , bezuspješno . Talas mržnje i bjesa se širi . Na krov najbliže kuće padoše zapaljene flaše.          I plamen kao podstaknut  ogromnom količinom bjesa okupljenih , izrasta u sve veću vatrenu zvjer , proždirući kuću .  KFOR - ov kordon popusta . Raspada se , pred lavinom pobješnjelih ekstremista . Talas mržnje  nastavlja se valjati ka ostalim kućama .          I tada na jednom od prozora zapaljene kuće , pojavi se dječija glavica . Male ručice nemoćno zagrebaše po staklu .Kamera pravi veliki zum na   djetetovo lice . Dijete vrišti . Ali njegov vrisak je ugušen pokličom mržnje . Zluradim smjehom . Psovkama .          Nadežda čuje njegove krike .Osjeća suze kako  joj klize niz lice , ali ništa ne čini da ih otkloni . Kamera se ne miče sa prizora drame koja se nastavlja . I odnekud lagano poput lahora , mladić pritrčava kući . Otvara vrata iza kojih pokulja dim . Nestaje u kući . Nestaje u dimu .          U prvom planu su zjapeća vrata , poput grotla vulkana iz kojeg šiklja sve jači i gušći dim .Obavijen dimom stežući dječaka u naručju , hrabri spasilac izlazi . Kamera hvata njegovo lice . Prati ga dok silazi stepenicama u dvorište.          Šiptarski ekstremisti se odmiču pred neznancem . Vatra proždire kuću . Kamera zumira spasioca . Lice mu uprljano dimom i gareži , ali ne toliko da ga Nadežda ne može prepoznati .          Ma ovo nije istina ......... nemoguće .....Grabi telefon . Vrti broj Psihijatrije . Halo ,Seko , Nadežda je , idi do sobe Bezimenog i vidi da li je sve sa njim u redu . Šum koraka , koji se udaljavaju ,  zamjenjuje pucketava jednolična melodija etera .           Ne mogu vjerovati .... tolika sličnost , kao preslikan ......mrmlja čekajuci dežurnu sestru  .          Halo doktorice ....... trznu je Sekin glas .          Da ...... odgovori ne skrivajući sumnju .          Ovaj doktorice , ovog ....   Bezimenog nema u njegovoj sobi ..... promuca Seka .          Kako nema Seko pobogu  , pa gdje je , nije mogao ispariti , ........ Seko ?          Ne znam doktorice , njegov cimer nešto nesuvislo ponavlja i jako je uzbudjen .....          Seko daj mi Begulina , mozda on nešto zna .......          Ali doktorice ...          Bez ali ....daj mu slušalicu i ućuti .          Krupno disanje nahrupi sa druge strane veze . Plače ..... shvati Nadežda , slušajući šum udisaja i izdisaja .           Mišo smiri se , biće sve u redu ......          Sa druge strane doprije nesto nalik na jecaj , prigušen i neželjen .           Mišo smiri se , nemoj se uzrujavati i pokušaj mi reći ......          Doktorice otišli su ............. kroz jecaje ,promuca Begulin .          Ko Mišo , ko je to otišao ? smirujućim tonom upita Nadežda .          Svi doktorice , ...... svi ...... a molio sam ga i kumio ,.... da me povede sa njima ali nije .......u glasu mu osjeti novu navalu suza .          Ali ko je otišao Mišo i kada ..... smiri se molim te - pokušavala je utješiti uzbudjenog Begulina .          Bezimeni je otišo ...... al nije on bezimeni , reko mi je da vam kažem njegovo ime kad dodjete .          Dobro Mišo , reci mi sada kako mu je ime , i ko je to još sa njim otišao ........          Doktorice ...... doktorice , noćas dodjoše , vidio sam ih ,života mi moga ,i barjake i svjetlost i konje i silne junake ..... zabrza  Begulin , i ja sam ..... opet sam ga molio da me povede ali on .....doktorice reče mi da idu na strašno mjesto .......          A gdje su otišli i ko je to po njega došao , koga si to noćas još vidio Mišo ? Ko je došao po njega ?          A bijade ih odsvakuda , ljutih Krajšnika i Ličana , Ajduka sa Romanije , i svi su bili ćutljivi i mrki ........ doktorice .Ma kako je moguće  to ....... promuca doktorica  , pa ko su oni ? Rekoše mi da su ............... nebeska vojska doktorice , ...... života mi ....... pozdravi se sa mnom i kaza mi da odoše na Kosovo .          Udar nevjerice protrese je poput grča .          I doktorice nije on Bezimeni , reko mi je da vam kažem da mu je Otac stvarajući ga , dao ime Mihael ........                   Doktorici Nadeždi ispade iz onemoćale ruke slušalica , a pogled joj se zaustavi na kalendaru koji pokazivaše

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.