Njih dvoje su u isto vrijeme bili izišli na svjež vazduh prijatne ljetne noći. Nebo je bilo puno svjetlucavih zvijezda, a uz prefinjeno vrtno osvjetljenje staza, mjesec im je dodatno obasjavao lica. Oni su se već ranije bili sreli nekoliko puta i samo u razmjeni pogleda, moglo se vidjeti da to nisu obični pogledi.
On joj je prišao i ljubazno je pozdravio na što je osjetila da joj se zbog njegove blizine usta suše i grlo steže. Njegove oči su bile usmjerene ravno u njene kao da je tamo bio nešto izgubio. U njima je svijetlila požuda što joj je oduzimalo dah.
Izgleda da žene u posebnim trenutcima mogu kroz muškarčeve oči vidjeti njegove misli.
Ona je osjećala da u njegovom pogledu svakog trena postaje sve ljepša i ljepša, i to joj je godilo. Sve se odvijalo bez riječi. Njih dvoje su bili sami, okruženi vrtom, zvijezdama i mjesecom.
On u jednom momentu, valjda ne mogavši više izdržati unutrašnju navalu, uhvati je lagano za rame i pažljivo kao da je najtanje staklo, privuče sebi. Odjednom, i iznenada njegove usne su bile na njenim, a ona odmah između trnaca koji su joj plovili tijelom, pomisli:
„Kako se samo ljubi! Od ove miline se čovjek može rastopiti.“
A onda je crv ljubomore brzinski zauzeo prijesto u njenim mislima:
„Ko ga je naučio da tako ljubi? Ko?“
Izgleda da su žene oduvijek imale moć da u isto vrijeme odjednom u svojoj glavi imaju dvije ili više potpuno suprotstavljenih misli, a da ih to nimalo ne ometa u njihovim započetim poslovima, makar se misli odnosile na ono što upravo rade.
Zatim, već u slijedećoj sekundi, ona se vrati milini doživljaja i primijeti da je i on, kao i ona, usplahiren i da sav treperi, te joj bi lakše što nije sama u tom velikom uzbuđenju koje trese tijelo.
Tako ona u njegovom zagrljaju nastavi dozrijevati kao svaki drugi plod.
Uskoro će žetva.
Autor: Željko Kalinić
