Kuća je bila namještena pažljivo odabranim komadima namještaja koji su savršeno pristajali arhitekturi zdanja. Prostorije su odisale ukusom, prefinjenom jednostavnošću i bogatstvom bez pretjeranog razmetanja. Ipak, tu nešto kao da nije bilo u redu. Kao da se u vazduhu osjećala nekakva žal za nečim što je moglo biti, a nikada biti neće. Kao da se osjećala nekakva praznina koju život ostavlja tamo gdje stanuje nekakav neizreciv i trajan unutrašnji bol.
Pod u centralnoj prostoriji je bio prekriven plavkastim mermerom u kojeg su bili ubačeni mali pozlaćeni trokuti. Na zidovima su visile mnogobrojne slike manastira, brežuljaka, prelijepih krajolika, cvijeće na stolu i druge od kojih su se posebno izdvajala četiri ulja na platnu sa impozantnim veličinama i posebno bogatim okvirima.
Na jednoj od tih slika su bila naslikana dva crna labuda koja su se dodirivala svojim crnim glavama zlatnih očiju i kljunova. Iza njih je bilo nebo sa oblacima sa kojih su dvije mlade djevojke u bijelim haljinama puhale u zlatne trube, a ispod labudova na sredini se propinjao bijelosivi konj s golim jahačem na sebi. Jahač se doimao izgubljenim.
Na drugoj je bila naslikana žena odjevena u kratki šareni prsluk koji joj je stezao grudi i ramena, a ostavljao gole ruke i otkriven struk. Suknja također živih boja, rascijepljena na oba boka, prekrivala ju je od kukova do koljena. Bila je bosa, ali je na nožnim prstima imala mnoštvo prstenja. Gležnjeve joj je krasilo nekoliko širokih metalnih kolutova. Narukvicama i ogrlicama joj je bio okićen i vrat i gole mišice, a sa ušnih resica su joj visili mnogobrojni kolutovi. U kosu su joj bile umetnute, bogato izrađene ukosnice sa dijamantima, a kroz nosnu pregradu joj je bila provučena tanka zlatna karika. Izraz na licu je bio tako oslikan da se doimala kao da zna kamo je krenula.
Na trećem platnu je bio đavo koji je stajao u mnoštvu plamenova sa uperenim divljim očima ka nekolicini svojih žrtava, golih ljudskih bića koje je pekao na žeravici. Sve to sa strane, sjedeći na sivoj goloj stijeni, promatrao je čovjek sa ptičijim kljunom na licu. To je ujedno bila i najstrašnija slika u toj sobi.
A na četvrtom platnu je bio naslikan čovjek pod vedrim nebom u noći sa dugačkom drvenom žlicom u jednoj ruci, a u drugoj sa konjskom potkovicom. On je stajao iznad crnog kotla postavljenog na tronožac ispod kojeg je bila upaljena vatra. Nebo iznad čovjeka je bilo posuto sa bezbroj zvijezda i punim Mjesecom koji se ogledao u vodi kotla pa se moglo pomisliti da ovaj na slici u stvari kuva Mjesec i upravo se sprema da ga promiješa.
Pored kuvanja i miješanja Mjeseca, neizbježno se nametalo i pitanje što namjerava uraditi s potkovicom? Hoće li njome začiniti Mjesečevu čorbu ili je ona tu iz nekih tajnovitih i nepoznatih razloga?
Hm!
Pod u centralnoj prostoriji je bio prekriven plavkastim mermerom u kojeg su bili ubačeni mali pozlaćeni trokuti. Na zidovima su visile mnogobrojne slike manastira, brežuljaka, prelijepih krajolika, cvijeće na stolu i druge od kojih su se posebno izdvajala četiri ulja na platnu sa impozantnim veličinama i posebno bogatim okvirima.
Na jednoj od tih slika su bila naslikana dva crna labuda koja su se dodirivala svojim crnim glavama zlatnih očiju i kljunova. Iza njih je bilo nebo sa oblacima sa kojih su dvije mlade djevojke u bijelim haljinama puhale u zlatne trube, a ispod labudova na sredini se propinjao bijelosivi konj s golim jahačem na sebi. Jahač se doimao izgubljenim.
Na drugoj je bila naslikana žena odjevena u kratki šareni prsluk koji joj je stezao grudi i ramena, a ostavljao gole ruke i otkriven struk. Suknja također živih boja, rascijepljena na oba boka, prekrivala ju je od kukova do koljena. Bila je bosa, ali je na nožnim prstima imala mnoštvo prstenja. Gležnjeve joj je krasilo nekoliko širokih metalnih kolutova. Narukvicama i ogrlicama joj je bio okićen i vrat i gole mišice, a sa ušnih resica su joj visili mnogobrojni kolutovi. U kosu su joj bile umetnute, bogato izrađene ukosnice sa dijamantima, a kroz nosnu pregradu joj je bila provučena tanka zlatna karika. Izraz na licu je bio tako oslikan da se doimala kao da zna kamo je krenula.
Na trećem platnu je bio đavo koji je stajao u mnoštvu plamenova sa uperenim divljim očima ka nekolicini svojih žrtava, golih ljudskih bića koje je pekao na žeravici. Sve to sa strane, sjedeći na sivoj goloj stijeni, promatrao je čovjek sa ptičijim kljunom na licu. To je ujedno bila i najstrašnija slika u toj sobi.
A na četvrtom platnu je bio naslikan čovjek pod vedrim nebom u noći sa dugačkom drvenom žlicom u jednoj ruci, a u drugoj sa konjskom potkovicom. On je stajao iznad crnog kotla postavljenog na tronožac ispod kojeg je bila upaljena vatra. Nebo iznad čovjeka je bilo posuto sa bezbroj zvijezda i punim Mjesecom koji se ogledao u vodi kotla pa se moglo pomisliti da ovaj na slici u stvari kuva Mjesec i upravo se sprema da ga promiješa.
Pored kuvanja i miješanja Mjeseca, neizbježno se nametalo i pitanje što namjerava uraditi s potkovicom? Hoće li njome začiniti Mjesečevu čorbu ili je ona tu iz nekih tajnovitih i nepoznatih razloga?
Hm!
Autor: Željko Kalinić
