Preko puta nove željezničke stanice na samom raskršču, s desne strane, malo uvučena, smijestila se kafana „Lira“. Odavno se ona tu smijestila; strateški je to jako dobro izabrano mijesto. Neki pričaju da je tu još za turskog vakta bila kafana. Možda i jeste. Nisam nešto raspoložen da po mostarskom arhivu istražujem da li je to tačno ili nije. Dovoljno mi je to što je ja pamtim nešto malo više od pedeset godina a već tada se za nju govorilo da je stara. Da li se uvijek zvala ovako kako se sad zove to ne znam a nije ni važno.
Tu je i polazna i dolazna stanica za svu vojsku iz Sjevernog logora. Taksi stanica je godinama bila tu ispred kafane, ali sad je premještena preko puta na parkiralište pored željezničke i autobuske stanice. Vrlo blizu nje je i benzinska pumpa, za mnoge što na sjever kasno noću voze i zadnja šansa da se gorivo naspe. Rijetko kad ćeš naići, bilo po danu ili po noći, a da se tu ne vrti neki milicioner prašinar ili motorizovana patrola. Ima tu i jedan kiosk sa štampom, koji barem po sata prije ostalih prodaje taze novine, bilo koje novine, pa je jutrom povelika gužva.
Unutra u kafani gostiju i ima i nema. Nekad se tu ujutro nije moglo ući od gostiju. Neko dođe kafu da popije, neko vala i da trzne jednu onako s nogu, a sada uglavnom malo ko da navrati. U čošku s desne strane, odmah iza vrata, zaleglo jato dama od zanata pa toroču li toroču. Čekaju nekog doktora ginekologa što stanuje gore u Potocima da s njim dogovore za pregled. Čule su da ima puno „onih“ boleština, pa eto da se osiguraju, a i posao bolje ide kad pokažu karton da su zdrave. Žene njihovog zanimanja moraju na svašta da misle. S lijeve strane vrata u čošku pored prozora još negdje od nočas spava za stolom neki Mića sa Mazoljica. Pred njim flaša nikšičkog piva do pola odpijena, kutija sarajevske Morave bez filtera, malo zgužvana, te neki upaljač na benzin i puna pepeljara do pola popušenih cigareta pretvorenih u jako zgnječene opušake. Konobar za šankom, tek što je primio smjenu, kontroliše knjigu zaduženja. Kraljica peći, postavljena malo sa strane, i gori i ne gori, ali kako i nije nešto hladno niko se i ne buni. Skroz u dnu u desnom čošku frižider a na njemu povelik radio, onaj niški, uključen, ne previše glasno. Jutarnje vijesti; prognoza vremena trenutno na programu. Uđe nakakav taksista pa će pravo kod onih dama. Ugovorio za tri od njih posao preko vikenda dole na Buni pa se sad pogađaju oko provizije. Onaj sa Mazoljica se probudio, vjerovatno i ne zna da je spavao, iskapi ono pivo i zove konobara.
Šta sam dužan majstore?
Tri piva i lozu, spremno odgovori konobar.
Bez kusura, reće Miča dajući pokrupnu novčanicu, iako ništa nija dužan, a ko će još o tom misliti, pa ode preko vrata, za čudo božije potpuno pravo i ne hajući što prva kiše te jeseni u Mostar stiže.
