24. tra 2006.

Raspisivanje I


 Da li ste nekada nešto napisali? Nešto više od potpisa ili sms poruke? Naravno ne računaju se svi oni zakonom propisani tekstovi kao što su pismeni zadaci ili prijave za posao, mislim da li ste ikad seli i zapisali nešto svoje? Svoje misli, neku glupu rimu?

Da?…ne?…Nebitno, kako da vam objasnim?

'Ajde da probamo ovako, da li ste u životu nešto slagali? Odgovor je naravno DA jer da kažete NE to bi već značilo da vam nije prvi put, e sad opet, ne mislim na neke sitne laži  koje se sastoje od prostih recenica. Ne, mene zanimaju one vaše dugačke zamršene laži koje svakim svojim slogom prete da će te se u njima zaplesti, one koje ne možete da prestanete da izgovarate, pune nekih izmisljenih semafora, ljudi, autobusa, mačaka, krava, trafika, cigara, devojaka, komšija, prijatelja, poslova, škola i ostalih stvari koje vam u momentu mogu pasti na pamet. Jednom rečju one komplikovane izmišljotine koje vam spontano i na najneočekivaniji način izleću iz usta kada pokušava te da sakrijete istinu…

Dobro, stanite, polako,  ja ništa ne osudjujem, ne kažem da ste krivi, ne kažem da ste pogrešili nije to ono što pokušavam da izvučem iz vas. Uostalom ne lažu ljudi samo kad pogreše, baš naprotiv nekada lažu i kad urade pravu stvar, a bogami lažu i kada ne urade ništa.

Na primer: Svi drugari se napili i pravili budale od sebe osim vas. Vi ste u svemu tome prepoznali nešto loše i niste pošli tim putem što je u tom momentu izgledalo kao prava stvar. Nije vam pozlilo, niste se osramotili pred celim gradom, niste se muvali sa debelim i ružnim ribama ( opet kažem da nikoga ne osudjujem i nemam ništa protiv kako debelih tako i ružnih riba a bogami i obrnuto) niko vas nije prebio kao poslednju pijanu budalu, niste upišali pantalone  i uredno ste se vratili kući, oprali zube i zaspali kao beba.

Ali eto, prošlo je par dana i sada je celo društvo opet tu i veselo ćaska o svojim pijanim pustolovinama ( jer bože moj, zašto ljudi i piju nego da bi imali pijane pustolovine,  kako će čovek da ima pijanu pustolovinu ako nije pijan, to je makar jasno, mada niko neće da priča o tome što niko nema obične  pustolovine, ali dobro sad, to je druga tema )

Elem svi oni koju su se siti nauživali u pijanstvu sada svoju sramotu transformišu u smešne anegdote i tako svi se sad smeju svojim debilnim postupcima, koji nisu dostojni postupaka jednog odraslog čoveka. Smeju im se kako bi valjda opravdali pijanstvo kao interesantni čin ( opet zapamtite da ja nikoga ne osudjujem samo navodim jedan komplikovani primer jednostavnog čina laganja )

Elem (opet ) oni se svi smeju i vi se naravno smejete, jer zašto bi ste se uopšte družili sa ljudima ako nećete sa njima da se smejete?

Ali osećate da vam nesto fali? Vi nemate pravo glasa u ovoj “paradi” priča o pravljenju gluposti, i to vas muči. U strašnoj želji ( koja tokom pomenute “parade”  u vama raste kao kvasac ) da i vi dodjete do izražaja u svome čoporu,
vi prodajete  ( tom istom čoporu ) priču koju ste izmisli ili možda negde čuli samo sada izmenili o tome šta ste vi radili te večeri.

I uprkos činjenici da ste te večeri napravili pravi izbor i odlučili da ne pijete sada taj izbor sakrivate krivljenjem istine i prepričavate dogadjaja koji se nikada nisu dogodili….

E sada pažljivo stanite i setite se momenta kada ste počeli da izmišljate tu seriju pijanih dogadjaja ( koji se nikada nisu desili ) …

Setite se kako vam je bilo? Kada ste imali moć da svojoj malenoj personi date krila
i da je ogrnete u sve one vrline koje bi ste voleli da vas krase.
Svi su bili pijani malo ko se čega seća. Ko će moći da vam protivureči? Možda par ovih trezvenjaka ali ko njih sluša? Lako će te pobiti svaki argument protiv vas.
To je zaista veliki momenat, zamislite samo, možete reći da ste to veče otišli kući sa dve sestre bliznakinje, obe plavuše i obe ‘načitane’.

Ili da ste dobili u tuči lika iz obezbedjenja, pet puta većeg od vas. Ili možda da ste pijani uradili polu kružno skretanje u brzini od 90 na sat.

I ako izuzmemo neke potpuno nerealne stvari, jako je malo stvari, koje to veče, vi niste mogli da uradite.
A od svega toga vi ćete izabrati par ideja, koje ćete lako potkrepiti lažnim dokazima i svedocima za koje znate da su u pravom momentu bili sa vama ali se zbog manjka krvi u alkoholu ne sećaju dogadjaja o kome pričate. Na primer kako vas je crkinja u ženskom wc- u oralno zadovoljila, ili onu staru, kako ste popili za dlaku više nego sto ljudski moguće i slično….

Zaista to je velik osećaj sam po sebi, a još ako tu priču budete ispričali kako treba,
sa pravim pridevima, glagolima i stilski pravilno složili, vaši drugari će je lako progutati, a vaša slika će skočiti u njihovim očima.

Sada zamisli te kako je meni, koji nisam uopšte ograničen realnošćcu za razliku od vas, pa mogu da stvaram planine i pašnjake nasumice, mogu da podižem okeane i šume,
Kule, stene i gradove praveći scenografiju za svoju priču. Zamislite, samo jedna misao i eto je pustinja, dine, pesak, boje, sve nijanse žute, od one tamne skoro crvene, do bele

I plavo nebo…Sve to u jednoj misli, nepotreban je čak i pokret ruke…

Zamislite samo kako se ja osećam izmišljaju ći zaplete i svetove, poredeći junake mojih priča samnom nalazeći sličnost…

Divan je osećaj kada lažete slobodno, potpuno oslobodjeni krivice koju laž nosi sa sobom. Jer u ovoj igri to i jeste cilj, lagati što više, što dalje, što komplikovanije, pokazujući u tome ko ste u stvari, pravadjući sopstveno postojanje.

Bože koliko je lepo kada lažeš a svestan si šta činiš.

A svi oni, koji tvoje laži budu videli ( pod uslovom da svoje pretparačke serije dogadjaja zapišeš i tako dozvoliš  drugima da ih vide) voleće te zbog tvojih laži.

Što je zanimljivo, jer laž je ovako loša i kada ljudi saznaju da si od nje zavistan izbegavaju te i ne veruju ti ( iako su i oni zavisnici iste droge ). Dok u ovome svetu što su ti laži lepše to te više cene, što su komplikovanije to te smatraju pametnijim, što su ti likovi raskošnjiji to si dublji a što su opisi lepši to si bogatiji…

Ako verujete u boga onda ste ponekad verovatno razmišljali o njemu i njegovom delu i ako jeste onda ste došli do zaključka da je njegovo najveće delo u principu sve što je on stvorio, a s obzirom da je to Sve ujedno i jedino što je on stvorio a verovatno i sam razlog njegovo ga postojanja…Onda ( da podjednostavim ) stvarati Sve iz Ništa je verovatno najuzvišenija, najbožanstvaenija stvar kojom jedan čovek može da se bavi.

Dobro sad nije baš da je to što stvorite nastalo iz nicega i nije baš da svaki put stvorite Sve ali opet, nije baš i da ste vi bog…ali ko zna? Ako slažete dovoljno dobro? Djavo će ga znati…

Autor: Ivan Malistan

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.