27. pro 2006.

Blam

Napadne me s leđa. Dok perem sudove, hodam ulicom. Zgrabi me čvrsto za kosu i predoči mi strašne slike iz prošlosti. Tada jauknem ili se glasno zgadim. Ne znam zašto to radi? Isprva sam mislio da je to nešto poučno. Tražio sam smisao u elektro-šokovima koji trzaju moje telo, kada se setim sramotnih i neprijatnih situacija. Posle sam video da me on to samo muči. Naplaćuje mi svaki korak mog napretka jezom stida. Spušta me u podrum, gde u pletenim vrećama leže abortusi moje duše.

Tren prođe, iz mene se iscedi krkljanje ili krik. Ošamućen, posle ne mogu ni da se setim šta je bilo toliko strašno. Ulagujem se profesoru opštetehničkog. Crtam Kristini čiča-Gliše koje se ljube. Loše pričam mas'an vic pred nekoliko drugarica moje devojke i smejem se na silu. Nosim donji deo narandžaste trenerke navučen do iznad pupka. Gornji deo, isto tako odvratno narandžast, uvučen je u donji, a na grudima piše "TOP-BABE". Imam i odgovarajuće papučice.


Autor: Ranko Trifković

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.