24. velj 2007.

Moja devojka


Gledao sam je kako se kreće lagano njišući svojim oblim bokovima i mislio u sebi da bih voleo da imam takvu , baš takvu devojku kraj sebe.
Budio sam se noću misleći da će se nekim čudom pojaviti i tražiti od mene milost a ja … praviću se da spavam, ignorisaću njene vitke noge u visokim potpeticama . Grudi koje se kreću ka meni da me dodirnu ( imala je takve grudi da sam se ozbiljno plašio da će se odvojiti od tela i postati biće za sebe. Pune života , landarale su bez grudnjaka samostalne, bujne i teške. Ugrožavale su da popune prostor u kojem se nadju. Pomalo sam ih se pribojavao,moram da priznam) pazio sam da me ne pokolebaju u odluci da je ne primećujem, još čvršće bih skupio kapke u što tanju ali neprobojnu liniju kako ne bi nijedan zračak njihove aure ušao u moje zenice. Predosećao sam da je njen sledeći korak da mi zarije kandže u mišice i naglo protrese ne bi li me probudila. Izgarao sam od želje da to i učini.

(Prva verzija, samocenzuricana od strane autora) 
Gledao sam je kako se kreće lagano njišući svojim oblim bokovima i mislio u sebi da bih voleo da imam takvu, baš takvu devojku kraj sebe. Budio sam se noću misleći da će se nekim čudom pojaviti i tražiti od mene milost a ja… praviću se da spavam, ignorisaću njene vitke noge u visokim potpeticama. Grudi koje se kreću ka meni da me dodirnu ( imala je takve grudi da sam se ozbiljno plašio da će se odvojiti od tela i postati biće za sebe. Pune života, landarale su bez grudnjaka samostalne, bujne i teške. Ugrožavale su da popune prostor u kojem se nadju. Pomalo sam ih se pribojavao,moram da priznam) pazio sam da me ne pokolebaju u odluci da je ne primećujem, još čvršće bih skupio kapke u što tanju ali neprobojnu liniju kako ne bi nijedan zračak njihove aure ušao u moje zenice. Predosećao sam da je njen sledeći korak da mi zarije kandže u mišice i  naglo protrese ne bi li me probudila . Ne, neću dozvoliti da me začara i osvoji kao najlakšeg muškarca na svetu. Istina je da sam bio povodljiv i da su mi devojke bile slaba strana. Istina je i to da baš nisam bio neki baja ali sam ipak lako dolazio do gotovo svake devojke koja bi prošla na pola metra od mene. Zašto da biram sve su imale ono što me je najviše privlačilo. Vagina! To je bio moj izbor i nisam odstupao, devojke, žene, majke, prijateljice moje majke, drugarice i devojke mojih prijatelja u čemu je bojazan, nema straha ako i dobijem po koju kritiku ili “prodam” nekog  prijatelja, zbog vagine nije greh. Ne, izričito tvrdim da to nije greh, mogu da pričaju sta hoće, može moja draga mamica da se buni koliko joj volja što sam na njenom bračnom krevetu opalio njenu blisku prijateljicu i tako oskrnavio (navodim njene reči ) i izgubio i svaki  nalik na ljudsko biće koje treba da odlikuje pored drugih osobina i svesnost, nisam mario, ko joj je kriv što mi je dovodila i  poturala svoje drage jedva-čekam-da-me-uzmes prijateljice pod nos. Nisam ja ljudi od onih koji ne zagledaju. Sve dobro odmerim i shvatam da kada ih takvim pogledom procenjujem one već počinju da vlaže i da se meškolje, kao tesna im fotelja. Nesvesno premeštaju nogu preko noge sve više ih dižući uvis, malo levu, malo desnu preko leve, a dlanovi poćinju da im se znoje i ne znaju šta bi sa rukama najradije bi ih stavile na moga tenk-razbijača (tako ga zovem iz milošte) ali ne smeju. Plaše ih sopstvene misli. Rado bi pobegle ali ne da im se, ne mogu. Ma uzalud se stiskaju kad sve na kraju daju, odolevaju dok im vatru pod suknju ne stavim, tako ih žarim dok ne počnu da skakuću od vreline. Ja se totalno pomamim i one to osete. Žene su to, osetljiva bića, i kad im se ne da, ma daće. Ali neću da grešim dušu ima i onih koje se femkaju danima, teške ženske! Tad kresnem neku mladu i zgodnu cicu gotovo pred njihovim očima a one se kaju i pitaju kakav sam domar kad mi  ne odolevaju  takve mačke. I sutra mic po mic dodju same da provere domara kakav alat drži kod sebe? Vredi li? Zna li zanat? I tako se ja pročuo. Sada nemaju mira dok im sve ne poradim po “kući” i “avliji”… Eheeej prijatelju moj, nema takve koja mene neće da uzme za ličnog odžačara. I da ti kažem, dok ne prodžaram odžak, ne puštaju me iz furunice, a ona topla  kao sam vulkan. Lava brale i to usijana.
(Originalna verzija - postavljena na zahtev čitalaca)

Autor: Bojana Lukić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.