4. srp 2007.

Arheologija jednog odnosa

-Svejedno mi je.
-Ne može da ti bude svejedno, moraš da se odlučiš.
Sleže ramenima.
-Ma, svejedno. Šta ti misliš da je bolje.
-Nije važno šta ja mislim i nije jedno bolje od drugoga, u pitanju je izbor.
-Hoću isto što i ti.
-Ne možeš da dobiješ isto što i ja. Moraš da izabereš.
-Evo, ovaj. 
-Zašto taj?
-Pa rekao si da moram da izaberem.
-Jesam, ali moraš da znaš zbog čega baš taj.
-Pa, deluje mi lepše i veće.
-Dobro, evo ti. Izbor ti je rđav, ali je izbor. I tvoj je. To je najvažnije, momčino.

Xxx
Ona leži na boku. Stopala joj vire ispod frotirskog ćebeta. Stidno pridržava tkaninu u visini svojih grudi. Njena divna ramena govore o lepoti onog što je skriveno. Kosa joj pada na lice. Nije sigurna kako da je skloni. Zabacuje glavu i pokazuje nežni vrat. Teški uvojci sada ističu njeno bledo lice. Senke padaju tako da joj ne vidim boju očiju. Gleda me sjaj.
- Ti uopšte nisi zanimljiv.

Xxx
Torta je roze boje. Šećerna glazura krije pastu od mlevenih oraha. Pri samom pogledu na kolač, zubi mi trnu kao da sam zagrizao u aluminijum. Rozen-torta, ne volim je. Pregrišću je i onda će slatkoća ubiti moja čula, biću obavezan da žvaćem. I da progutam. Pločice šećera će se lomiti kao led u mojim ustima. Moraću da se nasmejem. Hvala, baš je ukusno.

Xxx
Vino je super. Baš volim. Mnogo mi prija. Malo, posle ručka, zdravo je, to je hrana. Ima puno gvožđa. Do jaja mi je. Ono, kao volim malo da cugnem posle klope. Gotivim vino. Smaraju me viski, votka i to, ne kapiram zašto neki tipovi to uzimaju. Potpuno je aut. Mislim, vino je nešto drugo, ima svoju filozofiju. Ne može svako da cuga vino. Sipaj mi još malo, baš mi prija. Uh, vince me uvek zagreje. Baš sam se zarumenela. Gotiva.

Xxx
Šminka smrdi. Oseća se na barut. Zaudara kao motorno ulje. Lepijiva je na dodir i razmazuje se. Ima ukus gadan, kao da sam pio parfem. Taj ukus nejestivog. Miriše na laž. Kao, opuštena je. Sveža je poput prolećnog jutra. Egzotično voće ili kajsija. Meša se sa mirisom duvana, teškim, teškim kao da je povraćala. Smrdi joj iz usta, nije prala zube. Samo to. Žvaka se probija kroz zapah, pepermint. Trule joj noge, mrtva koža pomešana sa celodnevnim stajanjem, izludela bi psa. Medicinski miris pokriva smrad. Oseća se na čisto, pomešano sa kiselim kupusom. Sve je u redu, civilizacija pobeđuje.

Xxx
Vidi. Sam sam ga napravio. Zašto si ga sam napravio? Pa tako, kako ne razumeš, ja sam ga sam napravio. Pa imaš takav još bolji da kupiš na pijaci. Jeste, ali ovaj je moj, ja sam ga sam napravio. A šta mu je ovo? To ću da isturpijam. Treba još da se sredi, ali vidi, je l' dobro ispao, šta misliš? Čudan si ti. A ko će da ti ga lakira? Kako, ko će? Pa ja. Sam ćeš i da lakiraš? Što da ne? Pa zovi majstore, oni će ti to očas posla. Neću, hoću ja da ga lakiram. Dobro, što si zapeo toliko, lakiraj ga, nosi se u pičku materinu. More, marš bre, džukelo jedna.

Xxx
Žao mi je, izvini. Stvarno mi je krivo. Nisam hteo. Molim te, izvini. Pa nisam video dobro, mislio sam proći će, izvini, molim te. Nemoj sad da se ljutiš, nisam namerno. Ajde, molim te. Sutra ćemo. Sutra. Ja ću sam. Evo, obećavam, hoću sigurno. Nemoj, molim, te, ajde sad. De, ostavi to. Pa rekao sam da mi je žao. Šta sad hoćeš?

Xxx
Mrzim te, odvratan si. Gade jedan, pizda ti se ogadila. Ne volim te. Kretenu jedan. Govedo jedno Mrzim te, mrzim te. Vrati mi moje... Vrati mi, to je moje. Vrati mi, to je moje. Vrati mi. Vrati mi. Vrati mi. Vrati mi, molim te.


Autor: Ranko Trifković

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.