3. lis 2007.

San


Dan je polako umirao napolju. Volela je ovo doba. Ničije vreme. Kada noć nije u potpunosti zavladala a dan je na izdisaju. Tada bi se uvek osećala sigurno. Ležala je na krevetu gledajući parče neba, ispod do pola spuštenih roletni. Prozor je bio sasvim otvoren, dozvoljavajući svežem vazduhu da uđe i pomeša se sa toplotom prostorije. Od spolja su dopirali glasovi dece i ljudi koji su bili rešeni da u potpunosti iskoriste, verovatno jedan od poslednjih, sunčanih oktobarskih dana. Blago se promeškoljila ispod ćebeta, na ivici sna. Svetla je u sobi bilo sve manje, kako su minuti odmicali. Borila se da ne zaspi želeci da uživa u ovim trenucima. Polako je disala, a kapci su joj bili sve teži. Najzad, prevladana umorom, sklopila je oči i svet se u trenutku isključio.
Divlje blještanje crvene i zelene boje. Oko nje su bila brda prekrivena ljubičastom šumom. Siva izmaglica polako se smeštala u udoline. Stajala je na čistini opkoljena visokim, debelim stablima. Iznad njene glave visila je sijalica. Na, kako se činilo, ničemu. Sa desne strane, u visini očiju, ugledala je prekidač. Izgledalo je kao da visi u vazduhu. Želela je da upali svetlo, ali kada je pokušala da korakne, ništa se ne desi. Kao da noge nisu bile u vezi sa mozgom. Stajala je na tom proplanku i gledala u crveno nebo i zelene oblake.
-Sutra pretežno sunčano sa prosečnom temperaturom od 1 do 20 stepeni. Ne menjajte kanal - govorio je ženski glas. Zvučalo je kao da dopire sa svih strana a opet niotkuda. Umesto drveća sada su iz zemlje rasla velika čelična japanska slova. Čitave šume nepoznatih simbola.
-Ola! – začu iza sebe. Okrete se polako i vide rakuna kako pije vodu iz potoka koji se tek stvorio tu pred njima. Donde estas, upita rakun.
-Astoi aki – odgovori i istog trenutka podseti sebe da ona u stvari ne govori španski.
-Un dia hermoso, no te parece? –nastavi rakun ne skidajući pogled sa potoka.
-No, hace tanto calor – odgovori ona.Rakun podiže glavu ka njoj i otkri zlatnu kajlu oko vrata.
-Se encuentra en carretera equivocada! Se encuentra en carretera equivocada! – poče da vrišti rakun.
Ona se trže, zbunjena. Izgleda da je njeno privremeno znanje španskog isparilo, jer nije razumela šta je zadnje rekao. Bilo joj je dosta španskog rakuna. Pogleda u svoja stopala i shvati da se kreće. Volela bih da sam stolar, pomisli. Skrete levo kod žute kuće i uđe u frizerski salon. Na stolici je sedeo medved koji joj reče:
-Skratite mi samo ispucale krajeve. Hoću da puštam kosu.
Ona izvadi motornu testeru iz džepa i odseče mu glavu.
-Hvala. Mnogo ste bolji nego oni u glavnoj ulici. Tamo su radnice tako nadrndane – reče medved i podiže glavu sa poda.
Kakav prijatan gej medved, pomisli ona.
U tom trenutku u sobu ulete španski rakun i poče da vrišti: Se encuentra en carretera equivocada!
Zatim izvadi pištolj iz dekoltea i upuca se.
Na zvuk pucnja ona se trže iz sna. Pogleda ka prozoru i vide dve sjajne zvezde na parčetu tamnog noćnog neba, ispod roletne. U sobi je bilo mračno, ali su se kroz tamu nazirali obrisi predmeta. Protezala se nekoliko minuta u krevetu pokušavajući da se seti šta je sanjala. Nakon te neuspele pretrage po mislima, ustala je i podigla roletnu. Svež oštar vazduh naglo pohrli u prostoriju. Otišla je do kupatila i umila se. Hladna voda na njenom licu bistrila joj je um i odnosila i poslednje tragove usnulosti. Nije joj se dopao odraz u ogledalu. Suviše bled. Suviše ispijen. Oprala je zube pokušavajući da se otarasi groznog ukusa u ustima. Izađe iz kupatila i ode do kuhinje. Znala je da u frizideru ima samo teglu sa senfom i praznu flašu vina, ali ga ipak otvori. Iz navike verovatno. Sat u kuhinji pokazivao je 02:47. grozno vreme, pomisli. Ni suviše kasno, ni suviše rano. Dok je pokušavala da pronađe čarapu koja bi, bar izdaleka, izgledala isto kao ona koju je već imala na desnoj nozi, zvono na vratima se oglasi. Odustala je od potrage i otišla da otvori vrata. Tamo, na njenom pragu, osvetljen samo slabim svetlom iz njene kuhinje, stajao je rakun. Suviše zbunjena i uplašena da bilo šta kaže ili uradi, samo je stajala tako, sa izrazom koji bi imala koza dok rešava osmosmerku. I pre nego što je uspela da se sabere, rakun izvadi pištolj iz dekoltea i upuca je u levo koleno.
-C,c,c.... – bilo je sve sto je rakun izustio.

Autor: Ana Zlatanović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.