4. stu 2007.

Ključevi


Bog zna biti prevaren. Tada se naljuti i pljuje po svima. Nije u stanju da odredi koga treba, jer kako objasniti one letnje pljuskove sa krupnim kapima.                         
Šljapkao je stopalom po barici. Svi u mestu su ga znali, ako ni zbog čega drugog, a ono što je uvek išao bos. Nikada se nije obuvao. Mada su mnogi, posmatrajući ga, primetili da ima ožiljke, koji su se motali u krug oko nogu, iznad gležnjeva. Govorio je da mu je to od neobičnih i neudobnih sandala, koje su mu roditelji kupovali. Kako je u mestu bio samo jedan obućar, nije bilo izbora. Roditelji, kao i svaki drugi, nisu dopuštali da im sin ide bos. NJihova strogoća ga je obuvala. Zato je odlučio kad odraste da nikada ne obuje nikakvu obuću. Da li je to istina ili izgovor, niko nije mogao da dokuči, jer je stigao u ovo mesto iz daleka, tek pre pet godina.Kako bilo da bilo, eno ga gaca u barici. Za pojasom uvek nosi svežanj ključeva. To je neobično veliki svežanj. NJegovo kretanje je zveckalo. Po mraku se lako poznavao. Bilo je tu malih , velikih, srebrnih, pocinkovanih ... Svi su pripadali njemu i njegovoj familiji. Zatvarali su podrum, obezbedjivali ulazna dvorišna vrata, zaključavali bicikl, obezbedjivali tavan, električno i gas brojilo, vodomer, poštansko sanduče ...Bio je to čudan orkestar ključeva. NJihovo zveckanje nalikovalo je uznemirenim  pčelama. Želeli su da se otrgnu sa alke. Neki je za tren uspevao da se skine. Muzika bi se menjala, a on bi smesta naćulio uši, vratio se koji korak i podigao ga.Kada bi ga neko slobodniji upitao da li postoji ključ koji nema za svojim pojasom, odgovorio bi, kao da nekuda žuri:
- Nemam ključ za duše. GLUMCI ŽIVE TUĐE ŽIVOTE. SOPSTVENI IH OČEKUJU U STAROSTI.                              
 /Petnaesti vojnik/

Autor: Nikica Banić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.