8. pro 2007.

Hladni kristal

Fanfare su označile početak boja, presekavši tišinu sive zore. Orci su zaurlali ujedinjeni u svom divljem besu i pojurili napred. Vilenjaci i patuljci, samo šačica preostalih, spremili su se za očajničku odbranu. Zafijukale su strele sa belim perima i zabile se u orkovske štitove uz tup zvuk udara u drvo. Poneke su i pronašle cilj, pa su se čuli i bolni krici. Patuljačke sekire su proradile na prvim orcima koji su stigli do njihovih redova. Prva krv je pala i žar bitke se zapalio. Vilenjaci su odbacili lukove i izvadili svoje posrebrnjene rapire. Da bi podigli svoj moral, glasno su uzvikivali:-Za Večnu šumu!Borbe je bilo na sve strane, ali prednost je bila na strani dobra. U kamenom klancu, bilo je usko, a orci se nisu služili lukovima. Uz malo sreće, mogli bi zadržati čitavu vojsku ceo dan, dovoljno vremena da se naslednik udalji. Svi su znali da će na kraju, ipak, zbog njega i umreti. Princ Eldar, posljedni od loze kraljeva je bio njihov štićenik. Oni su morali da ga zaštite po cenu života, to su sada bili spremni da učine. Orci su se borili na njihov jednostavan, brutalan način, ali vilenjaci i patuljci su se borili za budućnost njihovih rasa. To im je dalo božansku snagu i veštinu. Prvi patuljak je pao, proboden kopljem. Beživotne usne su oblikovale poslednji krik za ohrabrenje saboraca. Orkovski bes je doša do usijanja. Patuljci i vilenjaci su morali da uzmiču pred silovitim naletom zlih stvorova, ali ne previše. Nakon nekoliko žrtava, sile dobra su krenule u ofanzivu. Oni su znali da neće imati još mnogo snage i da sada moraju naneti taj poslednji udar. Onaj odlučujući. Orci nisu mogli da izdrže napad, ogromna vojska se povlačila pred šezdesetak patuljaka i vilenjaka. Ponovo su ispaljene strele, ponovo proradili rapiri i sekire. Satima su izdržavali, ranjeni, umorni, ali izrdržali su. Sumrak se bližio, a mnogi su bili mrtvi. Sedam vilenjaka i šest patuljaka stajali su, polumrtvi ili poluživi. Njihova imena ostala su zapamćena u legendi, tojest nadimci. Brzi, Srebrni Mač, Munja, Belooki, Sečivo, Veličanstveni i Vitez Večne šume, behu vilenjaci. Mrgud, Čekićar, Zlatni, Planinar, Kletnik i Visoki, behu patuljci. Sunce na zapadu, pravo ispred njih, je nestajalo u moru crvene boje. Znali su da će i oni nestati u krvi. Pred kraj povikaše složno:-Eldar!Skočili su napred i poginuli svi zajedno, bez reči trpeći svoju sudbinu. odlučili su da ne priušte orcima radost naslađivanja njihovim bolom. Kada je i poslednji, Srebrni Mač pao proboden sa četri koplja, Sunce je potpuno nestalo, objavivši dolazak noći. Ali, kao i uvek posle svake noći, dolazi zora, večna kao slava izginulih junaka koji zajedno piju vino u ratničkom raju.


Autor: Dušan Arsenović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.