29. srp 2008.

Sedma noć


Crvena površina Ikarim meseca zaklonila je sunce treći put. Milobi je ležao u kabini prekriven ledom. U tih nekoliko kratkih noćnih trenutaka priznao je sebi da je sve pogrešno shvatio. Kada je prošla i četvrta Noć, ustao je i navukao unifomu. Pre nego što je izašao iz svoje matične ćelije bacio je pogled na ogledalo. Četiri ljubičasta oka netremice su se gledala. Iskra nade, skrivena u četiri ugla orobljena bedemom od zadebljale crne kože i obraslim u lijane popucalih kapilara, kao da je urlala. Tako su urlale i one varvarske horde Serpenima kada ih je smrvila njegova flota.
–Kakva ironija, pomisli. Zatvorio je oči i izašao.
   Bila je peta Noć kada je stigao do Tvrđave. Ušao je u salon u kome su ga čekali Sekretar i Ministri. Seo je. Vetrine su zarivale zube u staklene zidove, ali nijedan zvuk nije dopirao unutra. Prostorija je bila nema. Epolete na Sekretarevim ramenima zveckale su dok je ustajao.              
–Izveštaji kažu da su u svim sektorima izbili neredi. Znate šta mora da bude učinjeno.
   Milobi je gledao u uglačanu bronzanu dugmad na Sekretarevim rukavima. Bila su okrugla i glatka, kao Ikarim. Kako se samo njena divlja crvena kosa pretapala sa njegovom crvenom noći. Pre nego što su uspeli da je savladaju i vežu ubila je dvanaest njegovih ljudi.
Selena. Jedna od naših. Zmajal među Serpenima.
   Sunce je ponovo strglo masku. Naredio im je da izađu. Povukao je polugu na zidu i teška metalna vrata su se nečujno podigla. Ona je, okrenuta leđima, sedela zatočena pod ovalnom staklenom kupolom. Crvena kosa joj je plamtela niz bela leđa. Zato joj je poštedeo život. Okrenula se i njen sivi, olovni pogled zario mu se u grudi.
Selena. Jedna od naših. Zmajal među Serpenima.
   Prišao je bliže i nekontrolisano zurio u njeno lice. Ugledao je svoj lik na staklu. Prelepio se preko njenog. Pružio je ruku koju je zaustavio hladan dah stakla. Okrenuo mu je leđa i urliknuo: -Učinite to!
   Šesta Noć zaklopila je čeljusti metalnih vrata. Poslednje što je iza njih video bila su Sekretareva leđa uvijena u savršenu crnu uniformu i plave epolete na njegovim ramenima. Šesti dan je proveo čekajući Vetrine.
   Spustila se sedma Noć. Bujica reskih uzvika slila se niz hodnike, uvlačila se u sve pukotine i čistila svojim vijugavim telom sve što joj se našlo na putu. Spremno je čekao da ga preplavi i sa njega ispere sve. Zatvorio je svoje ljubičaste oči i konačno je mogao da čuje šta Vetrine urliču.
Selena. Jedna od naših. Zmajal među Serpenima.
(C) 2008 Nataša Miladinović
  • Napomene:

1. Sunce je konstanta. Mesec se pokreće.
2. Vreme se meri Noćima. Noć nastaje kada se mesečeva i sunčeva putanja preklope.
3. Naš jedan dan jednak je periodu od 7 Noći (oko 3 sata 43 minuta).
4. Selena je grčka boginja meseca.
5. Mesec-u vezi sa zemljom i obožavanjem zemlje (htonsko)
    Sunce-2. stadijum razvoja čovekovog sistema verovanja (solarno)
6. Milobi-sunce-racio (Mil-obi: Miloš Obilić-zmajeviti junak u Srba)
7. Zmija-porodica-lunarna mitologija, Serpenimi
    Zmaj ili Ala-država-solarna mitologija, Zmajali
8. O borbi racija i emocija; o ishodu puta kojim čovečanstvo ide-umesto međusobnog dopunjavanja i balansa dolazi do međusobne destrukcije; ne dolazi do prožimanja, ali pobuna koja je u simbolici vode ostaje nedorečena: da li je voda simbol stvaralačke energije umetnosti?

Autor: Nataša Miladinović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.