Nefrit je bio smetlište kvadranta. Piratski raj daleko van granica svih većih sila bio je omiljeno odredište svih koji su živjeli malo opasnijim životom. Čitavi planet bio je golemi grad kojim su dominirale sirotinjske četvrti. Živio je od svemirskih pristaništa i svoje politike da ne gleda odakle je roba i tko je prodaje. Dobili su dopuštenje i kontrola ih je uvela.na naznačeno mjesto. Kao i većina starih teretnjaka i ovaj je izgledao kao da mu je mjesto u muzeju, a ne u svemiru. Zahrđali mali teretnjak koji je i vidio bolje dane pristao je na Dok 17 poštujući protokol. Kada ga operater skenirao vidio je da nešto nije u radu. Podatci su govorili da je riječ o modificiranoj borbenoj krstarici. Bile su rijetke, ali znao je dovoljno da ne pita previše pitanja. Uspostavio je vezu s njim i zatražio da se predstave. Odgovor je dobio u pitanju ''Koji račun i koliko?'' Dao je podatke i uskoro je se na računu našla poveća svotica. ''Sve je regularno Anubise. Možete se iskrcati. Dobrodošli na Nefrit.''
Pokretni most se spustio i dva čudna putnika su napustila sigurnost svoga plovila.Gregorijanc i Terranac. Vrste iz Gama kvadranta nisu bile toliko neuobičajene, ali ova dvojica su davala drukčiji dojam od običnih trgovaca. Njihove rase su bile poznate po brutalnim osvajanjima i nisu bile previše voljene, ali zbog reputacije nitko im se nije usuđivao suprotstavljati. Terranac je bio nešto viši od svog suputnika i on je preuzeo inicijativu kad je lučki nadzornik došao.
Razgovor je bio uobičajeni na univerzalnom. Nekoliko pitanja o teretu, svrsi dolaska i vremenu koje će provesti. Nadzornik je bio Nefrit. Njegova vrsta je evoluirala iz životinja koje su neodoljivo podsjećale na pčele. Kukci koje su se plašili Gregorijanca jer ih je njihov izgled neodoljivo podsjećao na vrstu žaba koja se hranila njima desetima tisuća godina ranije. Iako su izumom vatrenog oružja Nefriti prestali biti lovina još su se uvijek instinktivno bojali reptila, posebno onih koji su tako neodoljivo podsjećali na pradavna čudovišta. Greorijanci nisu bili ništa drugo doli goleme žabe. Glatka zelena koža, velike oči i disproporcionalno veća glava od tijela. Ipak, ovaj je bio još strašniji nego većina njegove braće. Lijevom stranom lica dominirao je poveći ožiljak. Ali to nije bilo ništa naspram pogleda u kojem se nije vidjela niti jedna iskra života. Nefritima su oči bile ogledalo duše i govorilo se da mogu vidjeti dušu osobe koju gledaju. U Gregorijančevim očima je vidio samo smrt i bol. Čovjek je bio u kasnim četrdesetima, kratke crne kose, smeđih očiju, nešto viši od metara i osamdeset. Nadzornik se osjećao neugodno, ali je morao obaviti svoj posao. Kad ih je upitao imena čovjek je odgovorio da se zove Yori, dok je Gregorijanac odgovorio kreketom. Kad ga je opet upitao kratko je odgovorio: ''Žabac.'' Nakon plaćanja svih taksi i unajmljivanja doka na tjedan dana ostavili su popriličnu napojnicu nadzorniku da dobro pripazi na njihov brod dok ih nema. Yori je napomenuo da će automatski sustav obrane pretvoriti u prah svakoga tko mu primakne na pet metara. Pošto je SI sustav bio nepoznanica izvan Bete nadzornik je napravio nekoliko koraka natrag.
Nakon nekoliko minuta hoda krajolik se počeo mijenjati. Moderne dokove zamijenile su sive zgrade koje su se protezale u nedogled. Budući da se smračivalo promet je praktički nestao s ulica. Poneko gravitacijsko vozilo još se kretalo, ali zalaskom sunca i ona su poput pješaka nestala. Čitavo mjesto je postalo kao grad duhova. Njih dvojica bila su odjevena u standardne trgovačke ogrtače s kapuljačama koji su skrivali njihovu opremu. Po načinu hoda i udubinama bilo je vidljivo da se ispod njihove odjeće skriva dosta toga. Njihova destinacija bila je udaljena oko sata vremena hoda glavnim ulicama. Pošto je Žabac poznavao grad nisu se odlučili za taj put već su krenuli prečacem kroz sirotinjske četvrti. Blijeda mjesečina im je osvjetljavala put jer rasvjete nije bilo.
Razlog njihovog dolaska na ovu bijedu od planeta bio je neraščišćeni račun s jednim starim prijateljem. Kad ih je kontakt obavijestio da je pukovnik Egzar viđen u baru na Nefritu znali su da im se sreća nasmiješila. Napokon su se mogli osvetiti za smrt palih prijatelja kod Diena. Petsto sedamdesetorica su izgubila život pod Egzarovim zapovjedništvom. Svi osim Žabca, Yorija i Kelvana. Njih dvojicu je spasilo to što su se taj mjesec hladili u zatvoru zbog tuče, opiranja uhićenju, napada na pripadnike zakona i golotinje na javnome mjestu. Nisu bili uzorni vojnici i to ih je spasilo dan kad je njihova brigada pala u zasjedu. Samo Kelvan preživio bitku i prije smrti ispričao je što se dogodilo. Kako ih je pukovnik uveo u zamku i izdao. Putem su razgovarali o tome što će mu učiniti kad ga nađu. Smrknutih lica prisjećali su se rata. Prije trideset godina borili su se protiv carskih snaga u Cenerskim ratovima. Dobrovoljci iz čitavoga kvadranta dolazi su da pomognu Volarijanima da se oslobode Kahranske čizme. Godine rata učinile su ih savršenim strojevima za ubijanje, ali disciplina im nikada nije bila jača strana. Umjesto da s ostatkom vojske nakon poraza kod Sternora pruže zadnji otpor dezertirali su i prešli u plaćenike. Iz razgovora prekinuo ih je krik. Ženski glas je vrištao praćen smijehom. ''Predigra pred pravu stvar.'' rekao je Žabac i ispod ogrtača izvadio automat. Yori je učinio isto. Energetsko oružje bi privuklo neželjenu pozornost. Kratke puške na prvi pogled nisu izgledale ubojito, ali to podcjenjivanje je koštalo mnogo života diljem galaksije. Nekoliko njih je okružilo mladu djevojku. ''Terranka!'' obojica su tiho promrmljala. Dok su trgale jednostavnu haljinu i spremali su se baciti na posao vidjeli su plaćenike. Promrmljao je nešto na čudnom jeziku na što su se ostali nasmijali. Šestorica u skučenom prostoru naoružani noževima. Na njihovu žalost to nije zadivilo ni Yoria ni Žabca. U nekoliko sekunda ležali su mrtvi u lokvama krvi. Zahvaljujući prigušivačima nitko nije čuo pokolj. Pregovori nisu bila jača strana plaćenika. Djevojka im je pokušala zahvaliti na univerzalnome na što joj je Žabac odgovorio:''Nisi ništa vidjela. Sad se gubi. Imam osjećaj da će ih prijatelji doći potražiti.'' Na to se još jednom zahvalila i izgubila u mraku. Zatim su nastavili kao da se ništa nije dogodilo.
Nakon pola sata hoda našli su se pred barom. Rupčaga kakvih su se dovoljno nagledali. U unutrašnjosti je bila poprilična gužva. Velikom prostorijom dominirao je šank koji je bio prepun. Brzim pregledom prostorije shvatili su da nigdje nema slobodni stolova. Društvo u baru bilo je raznoliko. Bili su vidljivi pripadnici petnaestak vrsta. Plaćenici su se pogledali i započeli svoju predstavu. Imali su običaj kad traže informacije zastrašiti sve u baru da im pokažu što će se dogoditi ako ne surađuju. Za jednim stolom u kutu sjedila su četvorica Kahrana. Žabac im je prišao i zamolio ih da se maknu jer sjede na njihovim mjestima. Između ovih vrsta ljubavi nije bilo već samo iskrena mržnja. Godine ratovanja između Koalicije Terranaca, Gregorijanaca i Vasudanaca protiv svih ostalih rasa ostavile su mnoge ožiljke, bezbrojnom broju vrsta. Kahrani su u mnogo čemu sliči ljudima osim izgledom. Humanoidi smeđe boje kože, viši od ljudi, bez nosa s crvenim očima. Jedva su čekali bitku. Ustali su se i krenuli na Žabca, dok su se ostali gosti u blizini razbježali. Na njihovu žalost i bez oklopa Žabac je bio profesionalni vojnik koji je usto bio poprilično dobar borac. Zgrabio je jednog napadača i bacio ga u drugog. Brzim skokom udario je šakom trećega koji je poletio nekoliko metara i udario u zid. Četvrti je povukao nož i krenuo da ubode Žapca na što je Yori izvukao pištolj i ispalio hitac. Metak je pogodio direktno u nož i prepolovio ga. Oba plaćenika su se nasmijala. Kahrani nisu bile previše ponosna vrsta. Promrmljali su da ovo nije zadnji put da ih vide dok su uzimali onesviještenog prijatelja i napuštali bar. ''Čini se da sam nam oslobodio stol''. Dvojica muškaraca su sjela i čekala konobara. Jedina šteta u baru bila je rupa gdje je nesretnik udario glavom. Mršavi konobar, Nefrit došao je do njih. U očima mu se vidio strah i drhtao je. Yori je izvadio novčanik predao mu pločicu od 500 kredita i od pedeset. ''Mislim da je ovo dovoljno za štetu koju je uzrokovao moj prijatelj. A ovo je vas.'' Konobar je plašljivo uzeo pločice i rekao da će vidjeti s gazdom. Kad ih je bolje promotrio vidio je da su to koalicijski krediti, sredstvo plaćanja koje se rijetko moglo vidjeti na Nefritu. Vrijednost im je bila oko deset puta veća nego kahranski kredit koji je vrijedio kao valuta na ovome planetu. Uskoro je krčmar osobno došao da usluži klijente. Osmjeh ili ono što je ličilo osmjehu nije mu silazilo s lica. Donio je bocu nečega što je neodoljivo podsjećalo na rakiju, rekao da je na račun kuće i pitao ih što žele piti. Žabac je odgovorio da nisu došli na piće već su došli po informacije. Pokazali su mu pukovnikov hologram i pitali ga jeli ga ikada vidio. Žabac je napomenuo da su stari ratni drugovi i da su ga došli posjetiti. Krčmar je odgovorio da ga nikada nije vidio i brzo se izgubio.
'' Bez sumnje ga ide sada obavijestiti.'' rekao je Žabac. ''Bez sumnje'' kratko je odgovorio Yori. Popili su piće koje je prije Žabac skenirao ručnom sondom i krenuli da napustili bar. Barmen ih je pokušao nagovoriti da ostanu još da jednom piću, ali su ga pristojno odbili. Smjestili su se pedesetak metara od bara u mračnoj uličici koja je gledala direktno na njega. Uskoro su stigla tri crna gravitacijska vozila. Pukovnik je oduvijek bio arogantni kurvin sin. Bar su tako o njemu mislili ljudi pod njegovim zapovjedništvom dok nije izdao. Yori je uzeo dalekozor i zumirao na visokog čovjeka koji je izašao iz vozila praćen s deset stražara. ''Jebote!!'' uzviknuo je. ''On je.'' Na to ga je Žabac samo pogledao i s leđa skinuo jurišnu pušku. Yori je zatim učinio isto. Odložili su kapute i po prvi put vidjeli su im se oklopi. Sivi, s optičkim vlaknima koja su prolazila kroz njih izgledali su kao jahači apokalipse spremni da oslobode svoj gnjev. ''Desetorica teško naoružana. Bar trojica nose oklope. Gađaj u glavu.'' Žabac je tiho progovorio.
Nanišanili su tri stražara koja su ostala vani i s svoje pozicije otvorili paljbu. Stražari su bili mrtvi i prije nego su shvatili što se događa. Laserski hici kretali se brzinom svjetlosti i ništa ih nije moglo zaustaviti kad su udarili u stražare. Prošli kroz njih kao vrući nož kroz maslac i završili u baru. Umjesto da bezglavo ulete u bar pucajući ostali su na mjestu čekajući. ''Dvojica s oklopima manje. Još jedan ostao.'' Nakon deset sekundi dvojica stražara koja su istrčala doživjela su istu sudbinu. Plaćenici su znali upravo u baru nastaje stampedo i da će gosti svaki trenutak potrčati van. Yori je izvadio granatu i kao cilj odabrao gravitacijsko auto u sredini. Eksplozija ga je u potpunosti uništila uključujući i preostala dva auta. Zatim su obojica potrčala prema stražnjem izlazu koji je vodio nedaleko od njih. Dobro su se pripremili za ovu misiju jer je Žabac saznao preko kontakata kuda stražnji izlaz vodi. Nakon dvije minute tajna vrata petnaest metara od njih su se otvorila i vidjeli su pukovnika kako izlazi praćen stražarima. Nisu ih vidjeli. Pustili su ih da se krenu sjevernim prolazom i došli im s leđa. ''Šestorica na dvojicu. Dobri izgledi.'' Promrmljao je Yori i pogodio stražara u glavu. Žabac je otvorio paljbu. Pazili su da ne pogode smrtonosno pukovnika, ali očito nisu predobro pazili jer ga je jedan hitac zakačio u vrat. Svi stražari su ležali mrtvi dok je pukovnik umirao. Prišli su mu i dopustili mu da im vidi lica.''Sjećaš li se nas?'' upitao ga je Žabac. Pritiskom na rame oklop se spustio i na žapčevu ramenu vidjela se tetovaža mrtvačke glave s brojem 666 ispod nje. Yori je uradio isto. ''Pakleni!'' kašljući krv progovorio je pukovnik. ''Vi ste svi mrtvi! Svi! Pobrinuo sam se za to prije trideset godina. Vi manijaci niste zaslužili da živite!'' Nisi dovoljno dobro. Žabac je pritisnuo dugme na prsima i oklop se ponovo podigao. Izvadio je granatu i programirao je. Pri kontaktom s pukovnikom granata je naplavila srebrenu imploziju i usisala i pukovnika i mrtva tijela stražara. Izdajnik je platio.
Putem nisu ništa pričali. Ubrzo su se našli u svome brodu. Žabac je prvi progovorio'' Nije bilo baš onako kako sam se nadao da će biti. Još osjećam istu bol kao i prije.''
''I ja.'' uzvratio je Yori. ''Ali tješi me da naši dečki napokon mogu počivati u miru. Toliko smo im bar dugovali.'' Uskoro je plaćenički brod nestao s senzora Nefrita. Na njemu su se dva stara vojnika prisjećala prijatelja koji su izgubili prije mnogo godina. Tješilo ih je to što je izdajnik bio mrtav i njihovi prijatelji osvećeni, ali nisu se mogli prestati pitati zašto su oni preživjeli, a ostali nisu. Obojica bi više od svega voljela da su umrli s njima toga dana. Još im je jedna stvar ostala. Posjetiti grobove prijatelja i reći im što su uradili i da sada mogu napokon počivati u miru. Stari dug bio je isplaćen.
Autror Ilija Zorić