9. ruj 2009.

Begunac


Pravili su ih da bi bili robovi. Drugu svrhu nisu imali. Proizvodili su ih serijski u ogromnim, modernim fabrikama. Svaki primerak imao je svoj registracioni broj utisnut na levoj podlaktici i poseban program za izvršenje određenih vrsti poslova. Postojali primerci za kućne poslove, za građevinske radove, kopanje rudnika...Slepa poslušnost robova obezbeđena je ugradnjom čipova u njihove inteligentne umove. Nije postojao dom koji nije posedovao makar jednog roba za kućnu ispomoć ili sređivanje bašte. Bili su pravi hit već čitava tri veka.

●●●

Osetio je blag električni udar, a zatim je uhvatio sebe kako u jednoj ruci drži zapenjeni sunđer, a u drugoj mastan tanjir. Preplavio ga je snažan osećaj praiskonskog straha.
Šta on to radi?!
Gde je uopšte?!
Ničega se nije sećao. Crna rupa u memoriji. Zbunjen i užasnut, ispustio je sunđer i tanjir i pobegao.

●●●

U stanici je zapištao alarm. Stražar se trgnuo iz skoro pravog sna. Već dugo nije čuo taj zvuk. Ne dešava se često da robu otkaže čip u glavi. Lenjo je pozvao patrolu i vratio se svojim pokušajima sanjanja.

●●●

Budući da nije poznavao okolinu, nije uspeo daleko ni da stigne. Umorio se i zadihao. Osećanje sirovog straha za sopstveni život davalo mu je potrebnu snagu da nastavi dalje. Ali kuda? Učinilo mu se da iza sebe čuje povike. Divlje se osvrnuo. Dva preteća lika u tamnim uniformama trčala su za njim. Instiktivno i unezvereno je potrčao napred, ne gledajući kuda.
Samo da pobegne.
Samo da preživi.
U naletu adrenalina i užasa zakoračio je na put, i njegova svest bi rasuta u hiljadu delova, pogođena masivnim kamionom koji je odjurio dalje.

●●●

Dva stražara u tamnim uniformama i gomila radoznalih posmatrača stajali su kraj mrtvog roba. Zadivljeni i začuđeni šapat gomile širio se ulicom poput olujnog oblaka. Evo, već čitava tri veka više ne zavide robovima. Ni u čemu, osim u jednoj stvari.
Krv.
Prava krv.
Ono što oni nikada nisu imali, a toliko su želeli.
Gusto crvena, lepljiva tečnost u mlazevima se slivala u obližnji kanal, praćena pohlepnim pogledima iz gomile. A kada je otekla i sasušila se, gomila se razišla, vrativši se svim onim poslovima kojima se roboti inače bave.

Autor: Dragana Matović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.