6. ruj 2009.

Oglas


«Ne možemo više da radimo pod ovim uslovima!»
Rezignirano reče prva osoba.
»U pravu si. Ne možemo više da ih otimamo, a da ostanemo neprimećeni. Postali su vrlo oprezni! Neki od njih uspevaju čak i da pobegnu!» Oglasi se druga. 
Treća osoba koja je uzgledala kao predsedavajući skupa, važno se nakašlja, pa reče:
»Zato sam i sazvao ovaj sastanak. Imam odličnu ideju!» 
●●●
Sedeo je na wc šolji i čitao novine. To je bio njegov uobičajeni jutarnji ritual. Nije morao da žuri, budući da je živeo sam, tako da bi obično uspeo da prelista cele novine.
I ovog puta najviše se zadržao na oglasima i to onim lične prirode.Već mu je odavno dosadilo da bude samac, ali mu se činilo kao da on ne može mnogo da učini povodom toga. Sve njegove veze završavale su se katastrofalno. Dobro, nije bio baš dobar poznavalac žena, ali ni one nisu shvatale njega. To međusobno nerazumevanje bilo je uzrok kraha skoro svih njegovih ljubavi. Sada je već bio prestar za izlaske u kafiće i bioskope. Zato je prešao na lične oglase. Ni to nije bilo baš najpovoljnije rešenje jer postojao je razlog zbog kojeg sve te žene traže muža preko oglasa. Ali on je rešio da pokušava sve dok ne pronađe neku koja mu u potpunosti odgovara.


Većina oglasa se ponavljala, ali ovog jutra pojavio se novi; kratak, informativan i lepo sročen: »Sredovečna žena, zabavna i obrazovana, traži muškarca istih godina sa izrazitim smislom za humor, radi druženja i zajedničkog putovanja. Šifra:svetlost.» 
Ustao je sa wc šolje, rešen da odgovori na taj oglas. Ko zna, možda će ovog puta imati sreće.
●●●
Kada se pojavio na dogovorenom mestu, shvatio je da mu je i ova veza propala i pre nego što je počela. Ruža koju je nosio radi prepoznavanja, ispala mu je iz ruke od zaprepašćenja. Sada mu je postalo jasno zašto je žena iz oglasa tražila da se sastanu noću i to u najgušćem delu gradskog parka. Ispred njega je stajalo biće visoko oko dva metra, sa neobično dugim vratom i krupnim očima. I pre nego što je uspeo da se sabere, obuzela ga je iznenađujuće topla svetlost...


Našao se u prostoru za koji je pretpostavljao da je unutrašnjost vanzemaljskog broda. Shvatio je kakvo je «druženje» i «zajedničko putovanje» u pitanju. Čuo je za ovakve otmice, ali je takve priče smatrao glupim izmišljotinama. Sada je bilo kasno za bežanje. Dok su ga uspavljivali i smeštali u ležeći položaj, mogao je samo da posmatra nepregledne redove besvesnih ljudi nad kojima su eksperimenti već počeli.
Neki od njih su u ukočenim šakama još uvek grčevito stezali ruže. 

Autor: Dragana Matović

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.